Alis Marić i čarolija iza brenda Čitaj knjigu…


Kako predstaviti današnju gošću? Ona je najpoznatija osoba u čitalačkom svijetu na ovim prostorima. Mogu slobodno reći da je sinonim za Amazonku, koja predstavlja snažnu, neovisnu ženu koju vodi intuicija. Ženu koja živi svoj “američki san” iako je san stvoren i živi u Hrvatskoj – Alis Pečarić Marić. Svoju ljubav počela je širiti nakon pobjede na Frakturinom natječaju za Larssonovu…

Više... »

Dobrota ili ludilo?!


Dobrota ti se skupo plaća, kažem ti, jer, meni su ljudi i godine rekli u lice, još davno! Kažu da je šutnja zlato, ma nemoj, pa da me gazi ko stigne. Ne daj previše od sebe, jer ne daj Bože može ti se obiti o glavu. I trud. Kome pokazati trud?! Pa onima koji to zaslužuju, i koji to cijenit’…

Više... »

Pismo bivše djevojke…


Voljela bih reći da sam tako jako ljuta na tebe. I da sam danima plakala nakon što si me ostavio. Ali nisam. Zapravo sam u par sati skupila misli, sabrala sliku svog života i krenula dalje nasmiješena. Zašto ovo pišem? Zato što se bivše ljubavi ne moraju mrziti. Zato što ostavljena žena ne mora uvijek biti ona koja reže vene,…

Više... »

Eureka…


I dođe tako trenutak kada zasmrdi vlastita odluka (u mome slučaju donijeta iz vedra neba mlade buntovnice) smradom smrdljivim i zasmrdi mi dan. Jebi ga Ive, trebala si znati da Vrag uvijek dođe po svoje, pa sada jedi govna s osmjehom na licu. I dođe tako taj smrad i bude mi usrano. Teško. Jebeno. I bude mi žao. Traje to…

Više... »

Sjećanje jedne starice…


“A on je bio veliki zavodnik, reče mi baba. Znaš li da je imao dugogodišnju obećanicu iz drugog sela. Jednom sam je čak vidjela nakon što sam se udala. Dolazila je do pred kuću na Verušu. I kafu i ratluk sam joj iznijela da vidi vala da smo imali i da sam prč.” “Volim tvoje priče iz mladosti”, rekoh i…

Više... »

O bivšem mužu…


Ne znam postoji li jezikoznancima/jezikoslovcima riječ NEOPROST ali meni postoji. Nažalost. Postoji i peče. Mene. Njega ne. Riječ NEOPROST je nezgrapna i nes(p)retna kao i sam osjećaj. Svi mi držimo u sebi mnogo neopraštanja, prema bitnim i nebitnim ljudima, bitnim i nebitnim stvarima. Mnogi ljudi neke NEOPROSTE (množina je još nezgrapnija nego jednina) drže u sebi cijeli život. Kome time…

Više... »

Težak je život trgovca…


Vjerojatno se nitko od vas nije nikada zapitao čime se pisci ovog portala bave kada ne pišu? Ja se baš ne mogu nazvati piscem, ali eto tu sam iz tjedna u tjedan pa ću se ipak nazvati jednim takvim. Moje pravo zanimanje, ono čime se bavim već dvadesetak godina je trgovac. Kako sam to postala? Pa recimo da je za…

Više... »

Zarobljeni u mehuru…


Tmurno je i vetrovito. Prozor je odškrinut, a teške, ishabane roletne udaraju o zidove oronule fasade, praveći neobičan mozaik od njegovih preostalih delova. Samo dašak vazduha dopire do ustajalog, prašnjavog i zagušljivog stana u jednoj zgradi, u blizini gradskog centra. Tu, sa podignutim nogama na stočiću, zagledan u jednu tačku, pogleda odlutalog u daljine, sedi Igor, od briga osedeli, namučeni,…

Više... »

Obećao si mi…


Obećao si mi ljubav bezuvjetnu Sigurnost i mir Obećao si da ćeš zauvijek biti tu Obećao si mi biti najbolji prijatelj i dečko Životni suputnik i oslonac Obećao si mi da ćemo stvoriti svoju malu obitelj Obećao si biti najbolji otac i muž Jer mi ih nismo imali Obećao si mi vječnost A dao mrvice… šiblje i kamenje… Obećao si…

Više... »

Leonardo Da Vinci ili enciklopedija svestranosti…


Ako postoji neko zbog koga treba ustati pa izgovoriti njegovo ime onda je to zasigurno Leonardo Da Vinci. I nemam vas namjeru mučiti godinama rođenja, urađenog remek djela, već samo približiti čovjeka koji je možda bio i najsvestraniji čovjek koji je ikada hodao ovom našom planetom. Ni sama se nikada ne zamaram godinama, brojke su moja slabost, ali uvijek moram…

Više... »

HOĆU LI TI NEDOSTAJATI?


KAD KORAKE MOJE ŽIVOT U TUĐE DALJINE PONESE PRAZNINOM TI ZAMIRIŠU DOBRO ZNANE ADRESE BIRANI BROJ KAD ZAJECA SAMO JEKOM TIŠINE HOĆU LI TI NEDOSTAJATI? MEĐU SVJETINOM BEZLIČNOM, LEDENOM KAD SJAJ OKA ZNANOG UZALUD ĆEŠ TRAŽIT A OSMJEH DRAG, TMINU NOĆI RAZGONIT TI NEĆE VIŠE HOĆU LI TI NEDOSTAJATI? MJESEC KAD PRSTOM DOTAKNEŠ U MISLIMA MI POŽELIŠ BIT’ BLIZU K’O…

Više... »

Znam i znala sam to oduvijek…


Znam i znala sam to oduvijek da nekako sam rođena ili na pogrešnom mjestu ili u pogrešnom vremenu, jedno jeste od to tvoje. Ja ovakva kakva sam, definitivno ne pripadam, niti sam to ikada znala ovdje gdje se nalazim, i ovim ljudima koji me okružuju. I pokušavala sam, satirala se od tih silnih pokušaja da izbalansiram i onda sam odustala…

Više... »

Ne upiri prstom…


Znate li koliko sam puta umrla u ovom životu? Koliko puta sam zadnji put izdahnula, ukočenih očiju, čekajući da mi neko po zadnji put sklopi kapke i da odem na neko ljepše mjesto. Znate li koliko sam puta nestala? Pretvorila se u prah. Pepeo. Znate li koliko je puta ovo moje srce u grudima puklo? Zastalo. Prestalo da kuca. Znate…

Više... »

Zašto muškarci više vole kučke?


Ima to nešto podosta grešno u muškom umu, a vjerujem da nas u genima prati još iz doba neandertalaca, kad smo vas tukli toljagama i lovili vam večeru golim rukama. Nešto je to skroz sjebano, znam. Nešto što većina vas nije zaslužila, ali dobiva to na dnevnoj bazi, u svakoj vezi, godinu za godinom. Dobijete sirovinu koji se okreće za…

Više... »

Lampa…


  ….I lije na uglu petrolejska lampa Svjetlost crvenkastožutu Na debelo blato kraj staroga plota I dvije, tri cigle na putu. Dobriša Cesarić Kristina Tina Jelenčić

Više... »

Pismo hrvatskog pilića…


Mjesto radnje: kokošinjac Vlade RH Vrijeme radnje: postizborno doba Likovi: pilići, kokoši i pijetlovi RH Drage moje sugrađanke i sugrađani, tek što sam stigla ocijenili ste me. Okupali. Nadjenuli mi ime. Ne žalim se. Moja je obitelj sjajna i ljubav koju primam nemjerljiva je. No svejedno, oprostite mi što ne mogu ostati slijepa na to da ste nerijetko zamišljeni, nesigurni,…

Više... »

Snovi imaju cijenu…


Prošla mi je godina bila tako prokleto teška. Puna odricanja, puna žrtvovanja, suza, uspona, padova, kao da se vozim 200 na sat vlakom smrti, a kočnice ne rade. Godina rastanaka. Što od ljudi, što od želja, što od planova, što od neke slabe i krhke djevojke koja sam dugo bila. Odvalila sam brdo problema preko svojih leđa u ovih 365…

Više... »

Pare, uspjeh, ljubav i ostali poremećaji…


Sretoh nedavno jednu poznanicu, nosila je jedan od onih vedrih, zaraznih osmijeha. Oči su joj blistale, hod bio lagan, izgledala je gotovo kao da lebdi. „Divno izgledaš“, rekoh joj. „Što ima novog?“ „Zaljubila sam se!“, ponosno je izjavila sa sanjarskim pogledom u očima. „Znaš…“ nastavila je, uhvatila me pod ruku i produžila korak sa mnom. „Ima kuću, auto, vikendicu na…

Više... »

Prokleta muška sirovina…


Križam ga. Po hiljadu i prvi put ga križam. Njega, prokletu mušku sirovinu, muškog gada koji se javlja samo kad mu se digne. I ni tad ne znam zašto bira mene. Možda mu je u tom trenutku moja adresa najbliža. Ne znam, ali znam da ga križam. Dosta ga je. Drugarica je vidjela neku novu djevojku da mu izlazi iz…

Više... »

Kakav ćeš život imati zavisi od tebe…


“Kakav ćeš život živjeti zavisi od tebe!”, moram priznati da me ova rečenica uvijek lecne. Ma nekako me probode u želucu. Kontam se da li sam ja to čudak, pa toliko mojih stvari ne zavisi od mene, ili se to drugi vole zavaravati, pa im je lakše na taj način podnijeti život. Tako je trebalo i moralo biti, pa idemo…

Više... »

Začarani krug…


Svatko od nas bar jednom došao je pred ponor okružen zidovima, koji su se kao u nekoj noćnoj mori sve više stješnjavali. Na tebi je tad bila odluka hoćeš li skočiti u bezdan kojem ne vidiš kraj ili ćeš dopustiti da budeš smlavljen. Većina odluči se na skok u nepoznato s onom posljednjom mrvom hazarderstva. Ne žele skončati kao kukavice.…

Više... »

Olivera – srpska žrtvovana princeza…


Rođena na Kragujevačkom dvoru, kao ćerka srpskog cara Lazara i carice Milice, Olivera je trajno obilježila istoriju ovog naroda. Pored četiri sestre i dva brata rasla je kao obožavana od svojih roditelja. Učena je latinskom i grčkom jeziku, matematici, muzici i svemu što je za ono vrijeme bilo prikladno za plemske dame. Sve njene starije sestre udate su na odabir…

Više... »

Pismo njemu…


U sebi sam ti toliko puta već napisala pismo. Pazila sam na zareze i točke u svojoj duši. Pazila sam da mi suza ne padne na slova. Odustala bih uvijek. Tko danas još piše pisma? Tek poneki izgubljeni romantik, koji je rođen u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Posvećujem ga tebi, i svim muškarcima svijeta. Može? Dragi najdraži.. Lijepo…

Više... »

Sudbina…


Tamo gore, konce moje netko mrsi, ulogu mi dodjeljuje bez pitanja… Za ljubimicu me odabrao, pretplatu na tugu mi darovao. U labirint ludila tvojim me imenom zatočio, mrežom bolnih pitanja tijelo vezao. Izmučena kapljama vremena um svoj poželim predat raljama sudbine. U očaju uzaludnih nadanja ime tvoje nudim zaboravu na dar… I vriskom bolnim, nečujnim, Nebo molim nek ubije sjećanje…

Više... »

Kukavica…


Samo jedna poruka od nje bila je dovoljna da me izbaci iz takta. „Kasni mi“, napisala je kratko, odbijajući se javiti na moj poziv koji je zatim usljedio. Igra se, znam. To je potpuno njen Modus Operandi, a ja glup kakav jesam, nasjedam, iznova i iznova. Ipak, kopka me ta noć. Moja slabost, nedostatak hrabrosti da zovnem onu koju sam…

Više... »

Žena traži vraga…


Ima u ženi nečeg prokletog. Ne da joj mira. Nečeg mazohističkog. Nečeg što je tjera da traži vraga. Da traži bol. Neku tihu patnju. Jecaj. Uzdah. Onaj duboki, teški. Treba joj to. Treba joj da ima za kim jecati, uzdisati, tiho patiti. Treba joj da bi se osjećala kao žena. Zbog toga, sve jednostavno joj je dosadno pa od toga…

Više... »

Ljepota…


Ljepota je nemjerljiva. Pogotovo ona koju sakrivamo unutar sebe daleko od znatiželjnih očiju. Daleko od stranaca. Daleko od drugih, da nam je ne ukradu. Uprljaju. Zagade. Ljepota je, po mome skromnom mišljenju, jedino oružje koje obara bez metka. Udara ravno u mozak i lomi u koljenima. Od nje i zbog nje umirali su mnogi. I umirati će mnogi. Pogotovo oni…

Više... »

Da, sama sam…


Sve dok te ne snađe potraga za nečim, ne znaš zapravo koje su to muke, koja su to trčanja i traženja, koja je to potrošnja energije, živaca. Koliko samo strpljenja, diplomacije i snalažljivosti trebaš, a tek kratko pamćenje? Ono je bitno. Zaboraviti sve neugode jer nema naprijed. Pri svemu tome moram uvijek biti sabrana i raspoložena. Nema mjesta ljutnji, ni…

Više... »

Plivanje i prijatelji stari za oboje srna Dora ne mari…


Dabar Hrabar je bio najsretniji kada se nalazio u vodi, i to se vidjelo: dok je na kopnu djelovao nespretno i nezgrapno, kroz vodu je lakoćom pomicao drvene trupce praveći svoje brane. Voda je bila njegov element, a to što su vrlo teške stvari poput drveta i granja u vodi bile znatno lakše, samo mu je išlo u prilog. Kupanje…

Više... »