La Femme

„Ti misliš da o njoj sve znaš, jer je sjela pored tebe i polako skinula haljinu. Misliš da si je zbog toga vidio golu? Jesi li? Pričaj mi o njenim snovima, pričaj o onome što joj slama srce. Pričaj o njenim strastima i sitnicama koje ju za tren rasplaču. I pričaj mi o njenom djetinjstvu… ili još bolje, neku priču o njoj u kojoj tebe nema?

Vidio si njenu kožu, dodirnuo svaki kutak tijela ali i dalje o njoj znaš kao o nekoj knjizi koju si jednom pogledao, ali nikada niti prolistao.

Oprosti čovječe ali ti si samo putnik i ne poznaješ ženu. Imaš svoju fantaziju nje. I ne znaš koliko se atoma sudara u svakoj pori njenog bića. Nemoj si nikad uzeti za pravo pomisao da je možeš posjedovati i da ju poznaješ bolje no što ona poznaje sebe samu. Jer i kad ti se učini da si od nje vidio sve, ona će se okrenuti i još te jednom iznenaditi ili potpuno nestati. Ako knjigu ne prolistaš, ne možeš ni naslutiti kako završava priča”.

Jednom ćeš razumjeti zašto ti je rekla da za ničim u životu ne žališ. Znam da još uvijek ne razumiješ da dobri dani donose sreću, a loši dani iskustvo. Oni najgori dani životne lekcije, a oni najbolji – uspomene.

Ali tko je ona da te uči živjeti? Danas je samo nekoliko godina starija od te klinke koja je bezuvjetno vjerovala u ljubav. I sada zna, da ma koliko nekoga voljeli, taj netko ne mora biti spreman, jer nitko se ne bi smio mijenjati, zbog ničeg, pa čak ni zbog ljubavi.
Nitko ne bi smio popuštati i biti manje svoj da bi se s nekim „našao na pola puta“. Netko drugi bit će spreman. Nije to stvar ljubavi, to je stvar odrastanja.

A ti… nisi se nimalo promijenio i još uvijek misliš da je ona ostala potpuno ista. Još uvijek je pokušavaš promijeniti i natjerati da odraste. A ona… više nije klinka. Sad ne želi biti prelijepa, kao što je to željela prije, dok je luda, usijana, djetinjasta glava mislila da vlada a tijelom divljali hormoni. Sad kad je starija, želi biti pametnija. Želi upijati život i želi da joj to na kraju dana bude dovoljno. Želi zapaliti srca, tako da gore od znatiželje i briljantnosti i duše napuniti suosjećanjem. I želi da je se voli zbog njenih misli… ničeg više.

amazon-in-water

Cijela ova transformacija, znamo, jako je bolna. Ali znaj ne raspadaš se, samo se baš kao i ona pretvaraš u nešto drugo. I tek ćeš na početku neke nove priče, shvatiti svoj potencijal da budeš velik. To je ono što ti ja, kao slučajna suputnica kroz vrijeme zaista od srca želim.

Naučit ćeš da je gledati u njene oči privilegija. Vidjet ćeš puls na njenom vratu, a ne samo siluetu tijela. Osjetit ćeš ispod parfema miris njene kože i to će ti biti dovoljno. Poželjet ćeš je gledati milijun puta dok spava i nećeš joj dati da na svoje lice stavlja mnogo šminke.

Vidjet ćeš da joj pjegice oko nosa daju šarm i da zapravo ne mariš ni za boju kose, ni za prve, sitne borice oko očiju. Bit će ti važan samo njen osmijeh i željet ćeš da ga nikada ne skida s lica.

I kad te povrijedi, nećeš joj to zamjerati. Bit ćeš dovoljno mudar da joj poljubiš umorne ruke i zahvalan za svaki nedjeljni ručak.

I jednom, jednom ćeš znati da si bio blagoslovljen što te primila u svoj svijet. Što te primila pod svoju kožu, u svoja njedra. Što ti se predala u potpunosti. I poželjeti ćeš da opet imaš dvadeset godina pa da još jedan život provedeš samo s njom. I žalit ćeš što nemaš više vremena.

Sjetit’ ćeš se svake koju si ostavio. Svake koju si povrijedio. Svake koja je za tebe predstavljala samo tijelo, za sitne sate požude i poželjet ćeš odvrtjeti vrijeme unatrag. Sve ih izbrisati i skoknuti do onog prvog trenutka s njom i proživjeti ga iznova i iznova.

Bit će to više od ljubavi. Bit će to spoznaja da si postojao samo zbog nje i radi nje. Ali do tad bojim se, previše moraš naučiti…

Oprosti što ti se ovo sad čini, kao moja osobna optužba, suđenje i osuda, ali drugo ti trenutno ne mogu dati.

Dok te slušam kako pričaš… Oprosti, nemoj me gledati tako ljutito… Ja… ne mogu sve to ostaviti po strani, bez psihološke analize. I moram ti to reći ali… Čudnovat si ti muškarac, tako samouvjereno govoriš o njoj. O svakoj zapravo. Svaka ti je uvijek ista. Svaka ima manu. Svaka je komplicirana. I sada kad si pronašao „Nju“ , umjesto da mi pričaš, zbog čega je posebna, ti već znaš kako će sve završiti i kako će u jednom trenu postati – zla.

Pomislim da su sve moje riječi bile uzalud i da uloženo vrijeme u naše razgovore, prosipam u vjetar.

Reći ću ti još nešto… možda sam pogriješila u procjeni.

Ti nisi rođen da voliš. Jer ni u život joj nisi ušao a već joj tražiš mane. Ti si rođen da te netko k’o bebu nuna, da ti kuha i podilazi, da te veliča i da ti niz dlaku ide.

Ti nisi rođen da budeš voljen. Oprosti „prijatelju“, rođen si da te život nauči pameti!

Ljutiš se? Jer sam iskrena, jer sam jedina kojoj tvoj šarmerski stil nikad nije uspio zamazati oči, pa ova naša trosatna rasprava završava tako, da ljutito ustaješ, plaćaš račun i odlaziš. I misliš da si mi time poslao neku macho poruku.

Nisi, samo si dokazao još jednom da ne razumiješ žene i da je svaka s razlogom, od tebe digla ruke.

Svu ću ovu melodramu pretočiti u riječi. Možda drugima pomognu da budu bolji ljudi od nas.

Marija Klasiček

marija.klasicek@amazonke.com


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape