“Bila mu je to želja. Rekao je da želi samo to i da će tad zauvijek biti samo moj. Rekao je da neće imati mira dok to ne proba i da mi prije toga ne može dati ono što želim… brak, dom, djecu… sigurnost.”

Bili smo zajedno već pune tri godine. Neopisivo sretni, zaljubljeni. Nadopunjavali smo se u svemu. Njegovi su voljeli mene, moji su voljeli njega. Zajedno smo bili jedna velika big happy family. Zaprosio me u velikom stilu, uz svijetlo svijeća i s prstenom u čaši šampanjca.

Znam, prava mala telenovela.

Njegova mama, moja mama, moje sestre, njegove sestre… planirale su to vjenčanje više nego nas dvoje. Nama nije bilo važno kakve će boje biti stolnjaci, što će biti predjelo a što glavno jelo. Htjeli smo samo biti zajedno, što više.

A onda jedno veće, došao je s posla i rekao mi: “Hana, znaš… ja imam jednu želju.”

“Kakvu pitala sam?”

“Ne znam, kako da ti to kažem… ne znam hoćeš li nakon toga ikada više razgovarati sa mnom ali mislim da je bolje da znaš.” – stao je i pogledao me svojim velikim, plavim očima punim straha i iščekivanja.

Ukočila sam se. Sklopila knjigu koju sam držala na krilu i progutala malu knedlu koja mi se od nigdje stvorila u grlu.

“Slušam te.” – jedva sam promucala.

“Krenut ću u glavu i ako me nakon toga više nikad ne poželiš vidjeti, razumijet’ ću.” – nastavio je a ja sam šutjela.

“Od puberteta želim probati sex s više žena odjednom. Bio sam u glupim vezama. Uvijek sam se dvoumio. Nikad odvažio. I danas na putu kući shvatio sam da ću u nekom trenu puknuti i napraviti to. I nisi ti kriva. I ništa ti ne fali i naš je sex savršen. Nisam te nikada prevario, ali ja to jednostavno moram. Inače neću biti dobar muž i nikad se neću prestati pitati kako bi to bilo…”

I dalje sam šutjela.

Riječi koje je izgovarao bile su mi kao da slušam lošu radijsku stanicu, dok se busom vozim na posao i čekam da šoferu dosadi i da jednostavno prešalta.

“Molim te mila, reci nešto.” – preklinjao je. A ja nisam mogla ni trepnuti. Moj čovjek, moja ljubav, moj život, moje sve. Moj budući muž za kojeg se uskoro udajem, stoji ispred mene i priča kako želi sex s drugim ženama. S više njih. Odjednom. I još očekuje da nešto kažem.

Izvukla sam se iz kreveta. Obula tenisice, uzela jaknu i izletjela na cestu. Znam da je krenuo za mnom i znam da je vikao: “Oprosti, pogriješio sam. “Hana ljubavi, molim te vrati se.” – ali nisam marila. Cesta ispred mene bila mi je dobro poznata, a moj stari dom bio je dovoljno blizu da do tamo stignem prije nego se na cesti skupe manijaci i dovoljno daleko da putem počnem disati.

Znam da sam u jednom trenu stala trčati, a kad sam stigla do kućnih vrata, lupala sam po njima kao manijak. Otvorio je tata, bacila sam mu se u zagrljaj i dugo plakala. On nije ništa pitao, ja ništa nisam pričala, ali Robertu pristup nije bio dozvoljen. Zvao je, više puta dolazio. Nisam se javljala. Vjenčanje je bilo otkazano. A moje su seke skupile moje stvari iz našeg, do neki dan zajedničkog stana umjesto mene.

Svemu je bio kraj.

Prošlo je pet ili šest mjeseci, ne mogu se točno sjetiti.

Valerija – moja mlađa sestra, jedno me veće natjerala da izađem s njom na feštu u neki fensi bar koji je organizirao njen direktor za svoje djelatnike i poslovne partnere. Bilo je predblagdansko vrijeme. Sve je mirisalo na cimet i klinčiće i kuhano vino. Grad je bio prekriven tankim slojem prvog snijega i lampice su na njemu svjetlucale nekako čarobno.

Uhvatila me sjeta, ali mi sister nije dala da budem depresivna. Uređene i pod dojmom Božićnog duha koji se posvuda nazirao ušle smo u bar. Zabava je bila u punom jeku, dj je puštao aktualne svjetske hitove a Vale je bila jedna od “vip gostiju” kako je to ona zvala i smjela je dovesti koga je htjela. Upoznavala me redom sa svojim kolegama iz ureda. Kroz svu svoju ljubavnu dramu nisam ni primijetila da je prije mjesec dana unaprijeđena u Direktoricu marketinškog odjela i da bih zapravo trebala biti ponosna na nju. Mlada, lijepa, pametna i uspješna. Nešto veselo zaigralo mi je oko srca i gledala sam ju s divljenjem.

Odvukla me do stola koji je bio rezerviran za nas i rekla: “Večeras piješ, jedeš, plešeš i živiš kao kraljica.

Sutra plači, ali samo večeras budi opet moja sestra molim te.”

Shvatila sam da je ta zabava i u čast njenog unapređenja i rekla sam joj: “Gdje je cuga, da nazdravimo mojoj sisterki?” – s najvećim i najiskrenijim osmijehom na licu kojeg sam mogla iskopati.

mojitoNaručila nam je rundu Mojita jer je znala da obožavam taj koktel. Runde su se redale, muzika je bila po mom guštu, u nekom trenu plesala sam na sred podija zajedno s njom i hrpetinom zgodnih frajera. Nisam znala tko su, nije me bilo briga. Nakon stotinu godina ponovno sam se, makar zbog alkohola osjećala živa.

U jednom trenu Vale je nekud nestala a ja sam ostala plesati s dva visoka crna momka, jedan me podsjećao na Roberta. Imao je jednake, velike plave oči i jamice na obrazima dok bi se smijao.

Kako smo plesali sve više smo se privijali jedno uz drugo.

Njegov kompić nije se dao smesti, pa se i on gurao oko nas… malo po malo, njihove su ruke bile po meni. Isprva mi je bilo smiješno, kasnije nisam marila. Stavila sam ruke “Robiju” oko vrata i ljuljala se skupa s njim. Poljubio me. Poljubila sam ga. Zatim me pusti, a drugi visoki crni zavrtio stisnuo me uz sebe i mazio po cijelom tijelu. U tom trenu već smo bili u nekom kutku bara. A Vale mi nije bila ni na kraj pameti. Bila sam pripita ali svjesna što radim.

“Ideš s nama?” – pitao je “Robi”.

Oklijevala sam.

“gle, ne želimo te tjerati na ništa, ne zamjeri…” – okrenuo se, a drugi me lagalo pustio. Nisu htjeli ništa mimo moje volje.

Tren sam ih gledala kako odlaze, a onda sam viknula – “stani”.

“Robi” se okrenuo prvi i povukao frenda za rukav. Iskrali smo se iz kluba, i stražnjim stepenicama zgrade popeli na kat.

On su bili vlasnici firme u kojoj je Vale radila, skužila sam to po papirima na stolu u boravku u koji su me doveli.

Ugrizla sam se za usnu. Nisam željela stvoriti sisterki probleme. Vidjela sam i zajedničku sliku svog osoblja iz ureda Uprave na zidu, kad sam među njima spazila Vale, lecnula sam se.

“Tvoja seka neće nikad saznati.”- šapnuo je “Robi”, privukao me k sebi i poljubio. Iza njega stvorio se onaj drugi i raskopčao mi haljinu. Skliznula je s mene lako.

“Wow, kakvo tijelo”. – promrmljao je drugi i počeo me dirati, kliziti rukama niz moje grudi, trbuh, guzu a “Robi” me ljubio i trljao se uz mene. Obojica su se trljali a meni se to tako sviđalo. Dva para ruku posvuda po meni i svaki dodir tako dobar, tako pogođen. Crni mi je stajao s leđa, obavio desnu ruku oko grudi i nježno masirao jednu pa drugu bradavicu, a lijevu ruku je nježno zavukao u moje gaćice i počeo maziti točno onako kako treba.

“Robi” me ljubio, držao za guzu i vukao prema sebi… i tako smo laganim koracima dok sam sva već gorjela, polako išli prema jednoj od spavačih soba. Po ničem posebnoj, osim prekrasnog, velikog kreveta. Otkopčala sam “Robiju” košulju i zapravo je strgala s njega. Gricnula sam ga za bradavicu i shvatila da mu to paše. Podigao mi je glavu i strasno me poljubio.

Moj Robert nije ljubio tako.

Bacio se na krevet i povukao me za sobom… Crni se skidao iza nas i lagano se samozadovoljavao dok smo se “Robi” i ja bacili u akciju. Rukom je odmaknuo moje gaćice, a ja sam otkopčala njegove hlače i lijepo ih povukla. Bio je prekrasno građen a ja tako željna sexa. Sjela sam na njega i čvrsto ga obujmila nogama. Držao me za grudi i lagano stenjao.

60376220“Ti si božica” – šaptao je. Crni me poljubio u tjeme i trljao se o moja leđa. Osjećaj je bio čudan, osjećati muškarca u sebi, uživati jašući ga i znati da je drugi jednako tako napaljen i spreman i čeka…

“Robi” i ja smo se izvijali kao zmije, u jednom trenu osjetila sam kako svršava i podiže me sa sebe a Crni me gura na koljena i zabija se u mene s leđa. “Robi” se okrenuo na bok i promatrao me, nježno mi milujući grudi… s vremena na vrijeme me ljubeći.

Crni je radio svoje i bilo je to prvi put da mi se svidjela ta poza… nije bila bolna, nije bila naporna… u jednom su me trenu okrenuli na leđa… Crni mi se svršio na trbuhu, s ormarića dohvatio maramice i nježno me brisao… “Robi” je u tom trenu imao prste na mom u tom trenutku najvručijem mjestu…

“Eksplodiraj malena” – pusti to van.

Ljubili su me posvuda. “Robi” je legao na mene i šapnuo mi: “Ti nikad nisi ovako uživala, daj si dozvoli da to osjetiš” i ponovno ga stavio u mene, osjetila sam kako se ukrućuje i raste u meni, kako ga moja nutrina pali. Istovremeno je nježnim pokretima svojih prstiju mazio moj klitoris.

Njegovi pokreti bili su čista magija a orgazam koji sam tad osjetila, bio je nešto što nisam mogla pojmiti. Bio je dug i toliko intenzivan da sam vrisnula, uhvatila ga za guzove i tjerala da se čvrsto i jako zabija u mene. Nije se bunio, dao mi je cijelog sebe, a Crni me s vremena na vrijeme ljubio po bradavicama, čelu, bedrima.

Ostatak noći činili su sve kako bih vrištala, a svaki orgazam bio je drugačiji i sve intenzivniji. Dvojica potpunih stranaca, zadovoljili su svaku poru mojeg bića.

Pred zoru, “Robi” se otuširao sa mnom. Osušio mi kosu i gledao me kako se šminkam. Crni nas je pozdravio i nestao. A “Robi” mi je pomogao da obučem haljinu, nježno i posve polagano kopčajući je iza mojih leđa. Bila sam tako uzbuđena da se moglo osjetiti na kilometar.

20140428155857_242489Šapnuo je samo: “znam, tvoja želja, moja zapovijed.” Pritisnuo me lagano o stol, podignuo mi haljinicu, odmaknuo gaćice i stavio ga… kresnuli smo se brzo i žestoko.

Odvezao me kući. Na rastanku poljubio i dao svoju vizitku. Dok sam otključavala vrata i gledala Vale kako kao sumanuta juri niz stepenice i gleda u mene, bacila sam pogled na vizitku i prasnula u smijeh: “Roberto Aristovski”.

“Glavno da je tebi smiješno: ” –  zacijukala je Vale, misleći da se smijem njoj. “To što sam se zabrinula gdje si i da li si se možda zbog one budale bacila s nekog mosta, nije te ni malo briga jelda?”

“Sister tu sam i dobro sam i bila si u pravu, provela sam se kao nikad u životu.” – zagrlila sam je i šapnula: “Čestitam na promaknuću.”

“Hvala.” – šapnula je uz smiješak. Ispratila sam je do njene sobe a onda brzo pojurila u svoju tražiti mobitel. Poslala sam poruku u sekundi: “Mogu li te vidjeli opet?”

“Kad god poželiš mala, kad god.”

Šest mjeseci nakon toga postala sam gospođa Aristovski. Život piše čudne obrate, zar ne?

Čitaj još...

Komentari