“Nekad me previše povrijediš. Odeš toliko daleko da više ne znam ima li uopće mogućnosti da se vratimo, na onu neku već zaboravljenu točku, gdje je sve još koliko toliko štimalo?Zbilja ne znam. Svi mi imamo svoje granice. I jednom kad ih se prijeđe – pucamo. Ja pucam.”

nostalgia

Ne znam da li to vidiš i ne znam da li te briga. I ne znam da li je briga sve one koji nas okružuju i govore da su nam prijatelji. I da će sve biti u redu. Ako se ja promijenim, ako se ti promijeniš, ako prekinemo, ako ovo i ono… Ali stvari ne idu tako.

Volim te. Iskreno i duboko i previše. I boliš me. Ali ta bol ne može se mjeriti s bojom tvojih očiju i svime što nas veže. Pitam se – kako si uspio sve to zaboraviti? Kako mi možeš okretati leđa nakon svega? Zašto me za sve kriviš, a vidiš koliko se borim?

memory quotesNe želim ti da me izgubiš. Ne želim da jednog dana shvatiš da si bio budala. Ne želim da upadneš u kandže neke goropadnice koja će ti pojesti dušu. Ne želim da budeš duh kakav si postao i da ti netko pojede dušu. A ideš u tom smjeru i svi oni za koje misliš da će biti uz tebe kad budeš nekog trebao, vjeruj mi, isparit’ će.

Sjetit ćeš me se tad. A još imaš vremena, da me ne pretvoriš u uspomenu.

M.K.

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.