Njegove ruke bile su nježne a oči mračne, duboke ali nekako tople.

Bio je strašan ali toliko primamljiv. Poput rastopljene, tamne čokolade.

Htjela se ponovno vratiti u dane kad su se zaljubili, ali u tom je trenutku osjetila žeđ.

Želja za krvi prenula ju je iz fantazije o ljubavi.

Užasnuta odmaknula se od njega, i odvukla u kut sobe….

 

100pcs-hot-sell-Vampire-Diaries-style-font-b-Cat-b-font-Catwoman-font-b-Mask-b

-“Pij.” – naredio joj je dodavši joj bočicu punu tamne, ljepljive tekućine.

-“Ne.” – borila se ali drhtava ruka uhvatila je bočicu i ispila je njen sadržaj na iskap.

[wp_ad_camp_2]

Drhtavica se zaustavila. Tijelo se smirilo. Ali njeno gađenje prema njoj samoj samo je poraslo.

-“Odurna sam.” – pomisli.

-“Mon cheri, koliko god ti krv bila odbojna, potrebna ti je.” – prošaptao joj je, utisnuo joj poljubac u čelo i nestao.

Proteklo je neko vrijeme kad se napokon odvažila ustati s poda. Otvorila je ormar i potražila odjeću. Bijelu pamučnu majicu, trenirku… sve udobno, obično… – “normalno.” – pomisli.

Sjela je za stol u kuhinji i uprla pogled u šalicu s likom bubamare iz koje je do nedavno svakog jutra ispijala crnu kavu na brzinu kako ne bi zakasnila na autobus.

Odlučila je skuhati kavu. Okus joj je prijao. Ispekla si je nakon toga i vafle, premazala ih kremom od tučenog vrhnja s usitnjenim šumskim voćem. Trpala je u sebe kao da nikada više neće imati prilike jesti.

Nakon toga, osjećala se zbunjeno. Nikad nije bila takva. Proždrljiva i nezasitna.

Odjurila je u kupaonicu. Pogledala se u ogledalo. Nije mogla vjerovati da izgleda tako lijepo. Kosa jedva raščupana, usne pune i žestoko rumene, poput krvi. Oči bistre, duboke i iskričave.

Bila je sama sebi neprepoznatljiva. Ali nije mogla ne priznati koliko joj se taj novi izgled sviđa.

Vratila se u sobu i na krevetu uočila veliku zlaćanu knjigu. Imala je čvrste korice, izvezene zlatom. Na površini kamenjem je bio urezan pentagram. Svaki kut bio je označen drugim dragim kamenom.

Dotaknula je knjigu i utonula u vrtlog.

Magija ju je povela tisuće godina u povijest. Na mjesto na kojem je sve nastalo. Svemir, bogovi, demoni, život, ona.

“Dobro došla nazad kćeri.” – začula je poznati glas i osvrnula se. Zatekla se u pećini ispunjenoj zlaćanom sumaglicom. Zakoračila je u smjeru poznatog glasa. A zatim primijetila da na sebi nosi dugu bijelu haljinu. na licu je osjetila nešto. ali nije to mogla opisati, bilo je toplo i nježno, kao majčin poljubac.

Nakon nekoliko nesigurnih koraka ugledala je ženu u bijeloj haljini. Izgledala je identično kao ona.

“Kćeri voljena.” – dvojnica joj se obrati i raširi ruke.

Ona se lecnula ali napravila je korak prema naprijed.

“NEEE!!” – izletjela je iz vrtloga nazad u stvarnost.

“Jesi li poludjela?” – derao se na nju.

“Nisam znala… oprosti.” – promucala je zbunjeno.

“Ti uporno želiš samu sebe uništiti.” – odbrusio joj je i oduzeo joj knjigu.

“Ne bi trebao takve stvari ovdje onda ostavljati.” – odbrusila mu je i okrenula mu leđa. Niz lice su joj kapale suze.

“Knjigu nisam ostavio ja, već tvoj otac. Ona me dovela do tebe ali trenutno je njeno znanje za tebe preopasno.” – odgovorio joj je nježnijim glasom.

“Ne želim slušati o tome. Dosta mi je. Pretvorio si me u čudovište. Ne znam tko sam. Poludjet ću. POLUDJETI” – vrištala je.

U tom trenutku stakla na prozorima počela su pucati. Kuća se tresla a zidovi počeli pucati.

-“Otkriveni smo. Idemo!” – proderao se i povukao ju za ruku.

U trenutku jurili su niz stepenice i van na ulicu. Trčali su niz ulicu brzi poput munja, toliko brzi da ih obični ljudi nisu mogli ni zamijetiti, već samo osjetiti kao lagane povjetarce koji su im pomilovali lica.

“Trči Evelin, trči.”. – čula ga je u svojim mislima.

Nikad u životu nije osjetila takav strah, čak ni u onom trenutku kad je shvatila da je postala vampirica.

-“Od koga bježimo?” – uzvratila mu je misao.

-“Od tvoje braće.” – vratio je misao.

-“Braće?? Ali ja…”

-“Da znam… ti si vjerovala da si jedinica. Ali vidiš ništa nije onakvo kakvim se čini.”

U tom trenutku uletjeli su u neku podzemnu garažu. Zbunjeno je promatrala mrak oko sebe a zatim se ispred nje zaustavio crni automobil.

6c673334da43735038b6fd9adc4eecd6-“Ulazi, nemamo vremena za razgledavanje.” – povukao ju je za ruku i bacili su se na zadnje sjedalo.

“Prerano ste otkriveni djeco.” – obrati im se glas s vozačkog mjesta.

“Pater Johnes.” – predstavi se.

“Drago mi je….” – prošapće ona, ne znajući je li joj drago ili je prestrašena.

“Zadovoljstvo je nadasve moje, Vaše Veličanstvo.” – uzvrati on.

“Veličanstvo?” – pogleda Damiana zbunjeno.

“Priča o tebi je duga da… kad stignemo kući. Tvojoj pravoj kući; – naglasi on – sve ću ti objasniti.”

“Damiane, knjiga!” – uzvikne ona.

“Knjiga je sigurna”- odvrati Pater dodajući gas.

-“Knjiga prati tebe. i pripada samo tebi.” – začuje Damianove misli u svojoj glavi.

Knjiga prati mene… – pomisli ona i utone u san… put u vlastitu povijest i susret s braćom za koju nije znala da postoje i koja ju žele ubiti, te činjenica da je kraljevskog roda, bila je za nju previše. Dok je snivala, čula je mnoge glasove što su orili brdima i dolinama… svi kao jedan glas:

“Počinje Vladavina Odabrane.

Vladavina Kraljice Bogova i Demona.

Vladarice pet elemenata.

Polu božice, ljudske i demonske.

Vladavina Odabrane.

Krv će lažna teći u potocima.

Kraljica Bogova sjesti će na tron.

Odabrana… Odabrana…

Od sviju stvorenja slavljena.”

1-x-font-b-Vampire-b-font-Diaries-style-Cat-Catwoman-font-b-Mask-b-font

To be continued…

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari