Um mi je trenutno prazan. A zapravo toliko toga osjećam… Ne znam da li bih trebala tako pisati. Ja koja obično pišem samo stihove.

Previše je promjena u meni. Nije to čak ni reset mozga, samo  overflow misli. Zato mi je trebala stanka. Da ne mislim o ničem. Da to budem samo ja. 

I da ne stavljam svoje emocije u rime. 

Neke stvari u početku nemaju smisla. Ali kad se kasnije vratiš i još jednom ih odvrtiš, na onom starom, poznatom mjestu. Kad odvrtiš film – postanu duboke, realne, stvarne, previše pune krvi koja ti kola venama.

Previše je nas u svemu tome, previše stvarno da bi bio san ili neko sjećanje. Kažu da prošlost treba ostaviti iza sebe ali ti si moje danas i sutra i jučer. Iako nisi ovdje kraj mene i ne držiš me za ruku, osjetim te… Osjetim da nemaš smisao, da se gubiš a ja tako nemoćna. Preostaje mi samo čekati. Dok zapravo ni ne znam što iščekujem?

Ima li smisla čekati nekog tko ne zna da je voljen. Tko se izgubio i ne može pronaći svoj put kući? Kao da satima stojim na prozoru svoje duše i gledam u cestu na kojoj se mimoilaze ljubavi, a moje nema.

Ima li sve to smisla? Jer izgubljen si! Izgubljen u vrtlogu ponosa i bijesa. Neke djetinje povrijeđenosti, prokletog ega. Znaš li što je ljubav? Da li osjetiš? Ili samo lelujaš i gubiš se u ispraznosti svakodnevice? Kuca li to tvoje ozlojeđeno srce, s istim žarom kao nekad? Ili si dopustio da ti neka ledena kraljica zabije trun leda u oko pa ne vidiš?
A vani opet sniježi. I sve me podsjeća na nas. I mrzim se zbog toga. Mrzim te dok te volim. I odlučujem da ću zaključati svoj puls i da ću biti samo svoja. Ratnica u borbi protiv svijeta i vremena, pa makar u toj već izgubljenoj bitci potpuno porazila sebe.
Zaključati svoje srce, ne dozvoliti emocijama da me ponesu. Bit ću jaka, hladna i nezainteresirana, barem na kratko dok ne mine bol.
A kad mine bol… U tom trenu oslobodit ću se. I poraziti sebe. Ali ima smisla poraziti sebe i vlastiti ponos zbog prave ljubavi. Naučila sam to. I neću odustati dok to ne naučim i tebe. Od sudbine nema bijega ljubavi.
Ma koliko to želio, ne možeš pobjeći od sebe, od mene, od nas…
ChicagoWinterShoot_01
B.

Komentari