Čovjek ili ovca, pitanje je sad?

Danas nisam spreman pisati o njoj. Ovo što prolazi, preteško mi pada. Saznao sam i previše detalja koje nisam ni želio ni trebao. I zaista, ne razmišljam o tome da je sada zavodim. Bilo bi to toliko pogrešno, iskvareno i previše sebično. A ljubav nije sebična. Barem ne ona koju prema njoj nikada nisam prestao osjećati.

Ovih dana promatram i analiziram ljudsku glupost. Nemjerljiva je i beskrajna poput svemira. Sve što je vrijedno pažnje, vrijedno da se spomene, da se pogleda i pročita, obiđe, cijeni – većina zaobilazi. A glupost je kao magnet. Što veća bezvezarija – to bolje.

Što veća laž – veća pažnja. Što gori skandal – veća čitanost.

A ljudi se uporno žale da im je netko drugi kriv za situaciju u kojoj se nalaze. Ma ajmo mi svi skupa staviti ručice na srdašca pa priznati – svak si je sam kriv za sve što ima oko sebe i za sve što nema.

Političari su nam ovakvi – mi smo ih birali. Novine pišu samo o skandalima – većinom samo to i čitamo. Kad se napiše neki kvalitetni članak u kojem si je netko zaista dao truda i poprilično se namučio da do temelja istraži tematiku  – preskočimo, jer o tome treba razmišljati. Kome se to još da?

Posvuda trešti samo “trash” muzika. I na to se većina žali, ali sluša to. Ruku na srce ne znam nijednu curu koja ne zna napamet sve stihove Rozgine – Bižuterije. Ali ako to već slušaš, onda nemoj po tome pljuvati, jer zapravo pljuješ po sebi, ne po Rozgi. Ona je otpjevala pjesmu i zarađuje novac. Zaključak: Ona je sve samo ne glupa. Ima proizvod koji ima svoju publiku i itekako je pametna.

Oni koji je slušaju pa onda ogovaraju, o njihovoj bi se pameti dalo diskutirati. Samo ljudi su ovce, a ovce ne kuže da su ovce, kako bi rekao moj stari.

Da. Danas sam brutalno iskren, realan i nimalo romantičan. Kome ne paše, može odmah skoknuti na stranice nekih trash novina i tamo blatiti nekoga “k’o ga nimalo ne zanima” i analizirati “zašto je društvo takvo i zašto je muzika šund”.

Po meni svaki stil glazbe postoji za neku publiku i nikad nikog ne bih prozivao zbog nečeg što radi i na tome dobro zarađuje, sviđalo se to meni ili ne. Tko sam ja da nekog osuđujem? Nitko.

Imam jedino pravo reći da me ništa više ne iznenađuje. Ni takozvana “trash muzika” ni licemjerni ljudi.

Naučio sam ne činiti drugima, što ne želim da oni čine meni. Ako pogriješim – ta greška je moja i samo moja i snosim odgovornost za nju. Nije mi nitko kriv što nisam razmislio dva put, provjerio informacije, osobu ili na kraju konca vlastitu pamet.

Volio bih da je svijet idealan, da ljudi malo više obrate pažnju na stvari koje su toga vrijedne, ali sam realan. Naše je društvo takvo, kakvo je. Većina će se uvijek više baviti tuđim no svojim životima. Tračat će, slušati “trash” muziku a onda se tome izrugivati. Bit će “gazde” u tuđem dvorištu, jer svoje neće moći ni vidjeti od vlastitog smeća koje su u njega nagomilali. I samo će rijetki na kraju dana reći: “Sam sam si kriv.”

Jer suočiti se sa sobom samim i sebi suditi, najteža je stvar na svijetu. Lakše je bit ovca. 😉

svemir-i-ljudska-glupost

Marin

Komentari

Marin Bijelić

Mlad, nježan i neizbježan. :D Brz na jeziku, još brži na tipkovnici. Nekima omiljeni autor, nekima trn u oku. Volim fotografirati, putovati i čitati klasike. Volim filozofirati, volim crno vino, pivu s društvom i dobar sex. A vi volite mene... ma znam ;)

You May Also Like