Dolazi sa sjevera. Plovio je brodovima. Velikim plavim morima i oceanima i podzemnim rijekama, i podzemnim željeznicama. Upravljao je jedrenjacima s bijelim jedrima. Pustio je bradu i kosu do ramena. Pustio je valove da ga nose nepoznatim prostranstvima.

sjever

Gledao je palme na jugu i ledenjake na sjeveru. Gledao je nebodere na zapadu i zidove na istoku.
A sada dolazi sa sjevera s džepovima u rukama. Ima te zelene papiriće u kovčegu i umorne oči sa sjajnim zjenicama. Ima te papiriće u kovčegu, zeleni su i lijepo mirišu, ponekad ih broji i slaže u male snopiće. Ali to ga samo nakratko utješi i snovi mu opet postanu tužni i nemirni.

Sanja neke ceste i putove i raskrižja i znakove i križ na jednom otoku koji se vidi i iz Male Azije. Sanja blago koje je negdje skriveno, traži ga svuda naokolo, a osjeća da je blizu, ali nije u onom kovčegu kojeg je sa sobom donio.

Dolazi sa sjevera. Nosi pozdrave na usnama i ima umorne oči s dvije zjenice koje sjaje poput krijesnica.

Dolazi sa sjevera, nosi čokolade s lješnjacima u džepovima i ima sjajne oči i veliku želju koja se u njima ocrtava, poput odraza mora i blaga skrivenog na dnu oceana. Nosi pozdrave na usnama i veliki snop zelenih novčanica koje spušta u košaru nekog slijepog svirača harmonike, na glavnoj ulici pored tramvajske stanice.
I tako je završilo Njegovo lutanje…

Ivan G.

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari