Odlučio si jednog jutra da me više ne voliš. Odlučio si da smo došli do kraja puta i da sam te razočarala. Moja borba protiv tvoje odluke činila ti se naporna, djetinjasta i glupa. Svanula su mnoga jutra od tad. Sa svakim si me sve više gurao od sebe. Sa svakim sam se sve više borila, a onda sam odlučila voljeti sebe…

Nikad se nisi bojao svojih želja, ali one su tako opasna stvar. Poželio si da te više ne volim. Poželio si biti slobodan. Sretan. Daleko od mene.

Put ti je slobodan. Možeš na bilo koju stranu. Možeš vlakovima, možeš brodovima, možeš bilo kako – bilo gdje.

Ne brini za mene, ja ću se snaći. Navikla sam na prigovore, sprdnju i mrke poglede, pa ne sumnjam da ću se priviknuti na ljubav.

Netko će zagrliti ova ramena. Netko će na njih nasloniti čelo. Netko će raširiti svoje ruke, da me privije u zagrljaj. Netko će me voljeti. Nekome ću biti savršena baš ovakva, mala, smotana i tvrdoglava.

Netko će voljeti moje kolače i piti sa mnom tursku kavu. Netko će biti sretan što si odlučio da me ne voliš i što si poželio da ja više ne volim tebe.

Netko će ti reći hvala što si me otjerao od sebe.

Netko će zauzeti mjesto koje je bilo tvoje. Nećeš imati pravo nikada se više javiti i nikada se više pojaviti. To ne bi trebalo biti teško, zar ne? Pa poželio si to. Nećeš više morati gledati ovo lice. I nećeš se više nikad razočarati, jer svaka koju sretneš bit će savršena i toliko mnogo bolja od mene.

Bit će to redom duhovite ljepotice, savršene građe, situirane i izrazito inteligentne. Borit će se za tebe kao lavice i nećeš se moći odlučiti koja je bolja. One će stajati u redu, mirno i strpljivo dok ti ne odlučiš.

U međuvremenu će ti skuhati i opeglati košulje, biti tu za neobavezan sex i spremne da ih prezentiraš svojim “prijateljima”, kojih ja nisam bila dostojna. Zbilja mi je žao što si se morao sramiti djevojke poput mene. Sad shvaćam da ti je zaista bilo teško i da te moja umišljena ljubav gušila i da sam te sputavala u tvom pohodu na savršenstvo.

Među njima bit će i medicinskih sestara i hostesa i stjuardesa i stvarno će to biti najbolji provod u tvom životu. A kako ćeš biti sam, a one sve bogate, nećeš više morati potrošiti ni kune pa ćeš moći s 35 u mirovinu.

Zaslužio si to. Pogotovo nakon mene.

Vidiš kako je to zapravo bilo lako? I sad je sve savršeno.

Ti imaš svoju slobodu i sve što si oduvijek želio.

A ja? Bez brige. Kad si već ovako fino lažemo… da i ja sam tebe preboljela. Vidiš kako je sve ispalo super? Tebi uopće ne fali ni naša soba, ni naše svađe, ni ono moje: “Volim te zauvijek”.

Nisu li ti rekli ljubavi, da paziš što poželiš. Vidiš često se ostvari…

 

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari