Mrzim ovakve noći. Sam u krevetu. A cijela soba odiše njenim mirisom.

“Bože… budale… “- pomislim. Al’ sad je kasno za kajanje. Nismo mi više djeca. Nismo. Niti je ona iskrena prema sebi, niti sam ja iskren prema nama. Mi.

Kako glupo zvuči ta riječ. Kao lažno obećanje koje se nikad neće ostvariti.

  • Jesi li me ikad prevario? – pitala me prije no što je drugi i posljednji put otišla iz mog života.
  • Nisam, prevario sam samo sebe, svaki put kad sam si obećao da me više nikad, zbog nikog neće ovako boljeti, kao što me boli zbog tebe.
  • U redu. – izgovorila je hladno, kao stranac. Podigla kofer i opet se isto kao i prije toliko godina odšetala niz stepenice dok su u zraku strujali udarci njenih potpetica.

Vani je hladno, pomislio sam. Ili je ovdje hladno? Opet sam dao cijelo srce i opet sam ispao budala. I jedina mi je krivica što nisam htio biti marioneta, što se nisam dopustio pretvoriti u kopiju njenog uskoro bivšeg muža, samo zato što ga nije preboljela.

Shvatio sam da volim iluziju žene. Ono što je ona bila, bila je samo sjena neke druge žene, neke koja postoji u nekom paralelnom svijetu gdje ljudi još volje druge ljude onakvima kakvi oni zaista jesu.

Što sam ja volio? Nekog tko mi nikada nije pripadao.

Pitala me za varanje… baš čudno. Ona koja mi nikad nije zaista pripadala. A ja njoj jesam. Čak i kad sam mislio da nisam. Moglo je oko mene plesati tisuće golih ljepotica, ja bih i dalje bio samo njen. A ona, ona nikada nije bila moja i varala me čim bih okrenuo leđa. Varala me dok me gledala u oči. I to onom najpodlijom varkom – volim te.

Sve bih oprostio, laž, prevaru, brzopletost, ali ne i lažno Volim te.

To je kao da oskvrneš nešto sveto. Moje: Volim te, bilo je iskreno i opet je zgaženo.

Moje: Ne volim te više, samo je samoobrana od demona u obličju žene koji godinama stanuje u mom srcu i kojeg sam protjerao čistim egzorcizmom.

Vani je hladno, ovdje više nije. Tako sam odlučio. Vani je hladno. Ovdje je moj svijet. Ovdje zaslužuje spavati žena koja miriše na ruže i koja je stvarna, koju s nikim , nikada neću dijeliti i koja neće postavljati takva, glupa pitanja. Koja će znati, da iako okružen stotinama lijepih žena, samo ona za mene postoji.

I neću pristati na manje. Jer ipak dajem ono najbolje što imam – svoje srce.

Hvala ti što si mi učinila uslugu… i otišla.

large (2)

Marin

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari