Za one druge…

Nisi volio. Vjeruj mi. Nisi volio ako nisi osjećao da gubiš ravnotežu, ako nije toliko sjeklo u prsima da se činilo da nikad više nećeš osjetiti zrak u plućima. Nisi volio. Ne ako nisi izjurio iz stana uz tresak vratima. Nisi volio ako nisi odlazio šutke dok je u tebi sve vrištalo. Nisi volio ako joj nisi slagao u oči da je ne voliš. Nisi volio, ako nisi plakao zbog nje. Nisi volio prijatelju. Nisi.

Večeras pišem za sve one koji će se sutra probuditi sami. Za one koji će se probuditi kraj nekog koga ne vole više i za one koji se bude uz one koji ih više ne vole. Pišem za one koji se vole, ali si ne znaju oprostiti. Za one koji su plakali. Koji su žrtvovali sve. I nisu sretni.

Ovdje nemojte tražiti crvena srčeka jer ih nećete naći. Ovo je za one normalne, male, obične ljude koji su prestali odavno idealizirati ljubav i koji će željeti samo preživjeti sutrašnji dan.

Molim vas dok slavite svoju ljubav, imajte poštovanja prema njima. Nemojte nekome za kog znate da mu je slomljeno srce, stavljati pod nos svoju sreću. Uživajte u njoj, u intimi svog doma, restorana ili na klupi u parku, uz kuhano vino. Nije važno. Ali nekima je sutra dan kad neće htjeti ustati iz kreveta.

Neki će proplakati. Neki će šutjeti. Neki će otići nekud u prirodu da budu sami sa sobom, a neki će satima hodati po kiši, promrzli i potpuno izgubljeni. Na njima trgovci neće ovaj vikend zaraditi gomilu love. Samo će ih natjerati da dublje potonu u depresiju.

Sve radio stanice puštat će ljubavne pjesme. Zbog toga mnogi sutra neće paliti radio. Neki neće paliti ni tv zbog svih bljutavih, ljubića koji će se prikazivati. Neki će se družiti samo sa svojim sjenama. Neki će izbjegavati pogled u ogledalo i na drugu – praznu stranu kreveta.

Neki će sutra pokušati, oduzeti si život. Na njih apeliram – nemojte. Koliko god boljelo, ima još sretnih dana ispred vas. Koliko god nemate volje udahnuti, koliko god želite da nestane bol. Nemojte.

Možda vam to ništa ne znači ali niste sami. Ovdje s druge strane monitora postoji osoba koja misli na vas i suosjeća. Ne mogu vam dati ljubav osobe koju želite, ali mogu vam pružiti ruku, da znate – niste sami. Niste zaboravljeni. Vi slomljeni, poraženi, koji bolujete i kojima je duša izgubljena negdje u nečijim očima, koje vas ne gledaju više.

U redu je što tugujete. U redu je što vam je zlo od pogleda na prenakićene izloge i parove koji se ne mogu prestati hvatati na sred ulice. Ne zamjerajte im. Sretni su, neka su. I vi ćete biti ponovno, možda s nekim drugim, možda sami sa sobom i ostvarenjem nekih posve drugačijih životnih ciljeva.

Ali život ne prestaje. Ne zato što vas netko više ne voli. Život prestaje ako ga odbijate živjeti. Nemojte, jer postoji toliko veličanstvenih stvari koje još niste vidjeli i deseci zanimljivih ljudi koje tek trebate upoznati. Postoji mnoštvo kava i piva koje tek trebate popiti i milijun mjesta na koje tek trebate otići.

Postoji svijet, van ovog koji vam nanosi bol. To vam jamčim. I niste sami. I uzimam si za pravo da vam to kažem, jer i sam pišem ovo poražen vlastitom glupošću.

Ljubav je mrak stvar, ali voljeti trebate prvo sebe. I zato sutra, neka bude prvi dan ostatka vašeg života u kojem ste sebi na prvome mjestu.

A vi zaljubljeni, uživajte, ali ponavljam, ovaj tekst zaobiđite, nije za vas. Imate bombonijere, izloge, restorane i tisuću i jednog trgovca koji želi zaraditi na vama… pa uputite se u njihovom smjeru. Hvala.

Marin

Komentari

Marin Bijelić

Mlad, nježan i neizbježan. :D Brz na jeziku, još brži na tipkovnici. Nekima omiljeni autor, nekima trn u oku. Volim fotografirati, putovati i čitati klasike. Volim filozofirati, volim crno vino, pivu s društvom i dobar sex. A vi volite mene... ma znam ;)

You May Also Like