Tebi što pišem u suton dok pada želim reći najnježnije riječi. One od kojih srce zadrhti Od kojih duša se raspada. Tebi dok pišem tišine se čuju koraci tvoji čvrsti kroz misli…
Dan: 16. veljače 2016.
Nedjeljom obično ručam kod staraca. Razlog tome nije da sam mamin sin ili da sam nevješt u kuhinji, već jednostavno volim ručkove sa svojom familijom. Dođe i sestra sa djecom i mužem,…
Cesta kao ogledalo, mrkla noć, hladno i memljivo vrijeme. Osjećaj kao da vozim ravno u bezdan. Prevrćem po glavi misli, memljive poput vremena. Mozak mi nameće pitanja na koja nemam odgovor. Nisam…
Uvijek ista, nasmiješena, snena lica na stanici gdje čekam 107-icu… Uvijek isti ritual. Jedna karta, deset kuna i smiješak na licu šofera, jer smo nas troje brbljavaca jedini koji mu požele dobro…