Nije stvar u slučajnostima. One se dogode. Stvar je u izborima koje počinimo nakon njih. Jer, izbori su ti što nam na kraju oblikuju život. Naš život je naš izbor. Krojimo ga sami, više ili manje uspješno. Kada nam se više ne da boriti za nešto, kažemo da je sudbina tako htjela. Ne, mi smo to tako htjeli.

Potrudi se oko onoga što želiš, voliš, daj sve od sebe. Ali zaista sve. Prvenstveno u ljubavi. Jer, ako se ne daješ skroz, žalit ćeš. Što ako se ta osoba teško razboli, što ako umre? A ti mu nisi rekla da ga voliš, nisi mu htjela priznati iako si znala da i on voli tebe? Šta ako nikada više ne dobiješ priliku reći mu što zaista osjećaš, što je prava istina? Žalit ćeš cijeli život.

tangoNećeš si moći oprostiti što si tek tako odustala. Voliš nekog? Razmišljaš o njemu? Nedostaje ti? Što poduzimaš? Ništa. Samo patiš. Tako će i ostati. Patnja. Želiš s njim provesti cijeli život, sjediti na terasi dok pada kiša, nježno plesati u zagrljaju uz prigušene taktove jazza, gledati u zelenu rascvalu trešnju, šetati uz more? Želiš se buditi kraj njega? Nedostaje ti njegov miris? Znaš da se osjećaš potpuna kraj njega. Ali samo kraj njega. Što činiš?

Ništa. Pitaš se samo što bi bilo kad bi bilo. I na tome ostaje. I tako prođe cijeli život. A ti si samo čekala. I na kraju ti bude žao. Žao što se nisi trgnula, što nisi bili upornija, hrabrija. Oboje ćete se pitati zašto niste odbacili svoj ponos zbog ogromne ljubavi, borili se za nju. Oboje ste patili u tišini, u dubini svoje potonule duše.

Taj glupi ego. Pobijedio vas sve. Eto vam. Sad držite za ruku nekog drugog.

Nekog s kim vam je lijepo, ali nema tu one božanske ljubavi, strasti, želje. Onoga što je samo među vama postojalo. Jako kao nikada prije, a niti poslije. Slabi ste i jadni. Uzmite stvar u svoje ruke. Recite, pokažite koliko volite, ljubite, patite. Nemojte razmišljati o tome što o tome misle vaše prijatelji, obitelj, susjedi. Bitni ste samo vi i ono što osjećate. Bitni ste samo VI, samo VAS DVOJE.

Pustite prokleti ponos, borite se za svoju ljubav. Ne dajte da godine prođu. Da prođu uzalud, s krivom osobom jer niste imali snage za borbu. Nemojte se pitati u starosti zašto niste imali dovoljno hrabrosti. Starost će za čas doći, a vi s krivom osobom na verandi u suton, s mislima o Njemu. Čekate se, ali svatko sam, na svojoj strani. Svaki čeka korak onog drugog. A nepotrebno.

Toliko je ljubavi umrlo zbog ponosa, zbog čekanja. Ali vaša…neka ne bude jedna od njih. Krenite još danas, jer ona ili on još tu je… Čeka te raširenih ruku. Samo trebaš krenuti. Samo to i ništa više.

Vlasta Janton

Komentari