Nečista…

sad-505857_960_720Alisina priča…

Kao da sam živjela tuđi život. Nisam si znala ni ime. Mrzila sam svoju sestru, koja nije znala ni da postojim. Bila sam sigurna da je ubila naše roditelje, a onda mi je spasila život. Nisam si htjela priznati ni da je ona moja sestra, gledala sam na nju kao na izmišljen lik, koji je ukrao moje sve. Život, ime, lik, titulu, obitelj i dom.

Kad sam otvorila oči, ležala sam u njenom krevetu. Oko nas stajala je svita nepoznatih lica koja su me gledala milo. Jedno se isticalo. Njeno lice. Isto kao moje. Ali toliko moćnije, toliko snažnije, toliko… ne mogu to opisati.

Njen je osmijeh bio najljepši, toliko drugačiji od svega što sam poznavala. Nikada nisam osjetila nježnost. Radost, ljubav… Njeno lice bilo je prepuno emocija koje su me preplavile. Onako lagano, u valovima. Širile su se mojim tijelom kao žmarci.

Bilo je čarobno. Ona je bila čarobna. Moja sestra blizanka, istinsko božanstvo. Dok sam je gledala, njene oči su se spojile s mojom dušom… odlutala sam.

“Sjediš ovdje i sličiš drvetu. Misliš da ćeš tako vratiti svoj položaj? Misliš da ćeš tako ojačati?”- proderao se Gospodar. Mojim tijelom proletio je iskonski strah. Ustala sam pokorno, kao i uvijek, poklonila mu se i klekla pred njega.

“No, no dijete. Oprošteno ti je. Sad ustani. Čeka te tvoja dužnost.”

Niz lice je pobjegla jedna suza, ali brzo se izgubila negdje u kutu usana. Čekali su me sati agonije, ali osjećaje nisam smjela pokazivati, jer svećenstvo je čekalo. Uvijek me čekalo. Satima su mantrali oko mene i svašta ispitivali. Bacali me u trans, a onda budili.

Gospodar bi me skinuo, spustio na krevet, a zatim bi svi oni redom satima sa mnom općili, dozivajući sile tame. Bio je to užitak i agonija. Moje tijelo, satkano od nečeg što si tad nisam mogla objasniti, uživalo je u njihovim dodirima, njihovim zahtjevima, orgazmima koji su letjeli iz mene i bili toliko jaki da je tu energiju Gospodar skupljao u sebe danima, tjednima. A kad bi je skupio dovoljno, nitko me ne bi smio taknuti. Koliko god moje tijelo za tim vapilo, a duša se lomila.

U tim trenucima kad bih postajala gladna strasti, podigao bi me na ruke i dugo nosio do vrha litice, razodjenuo i općio sa mnom po nekoliko dana i noći. Znala sam da tako moja snaga kopni, a njegova jača, ali nisam mogla ništa. Bila sam rob.

Moje tijelo bila je njegova omiljena igračka i moja osobna tamnica. Jer me izdavalo. Željelo je to. Uživalo je u tome.

Zbog toga sam postala tamna. Veoma tamna. Toliko da sam zamalo izgubila dušu.

hand-749676_960_720

Oči moje sestre odjednom su se promijenile. Znala je. Sve je vidjela. Izletjela sam iz te sobe, što su me brže noge nosile, bilo me toliko stid…

Kako sam mogla pomisliti, da bih toliko nečista mogla biti voljena? Od nje? Koja nikada nije griješila… ne kao ja. Ni približno kao ja…

To be continued…


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete