a_great_compilation_of_inspirational_quotesbr_br__a_hrefh_18

Ovo nije moja molba da ostaneš, ovo nije još jedna moja isprika, ovo nije pokušaj da doprem do tebe jer znam da to ne mogu. Ovo je moj oproštaj od nas. Od svega. Napisala bih ti to u pismu, mailu, negdje… ali znam da ne bi čitao jer ti moje riječi ne znače ništa. Htjela bih ti reći da te volim, ali to je zadnje što bi htio čuti od žene koja je tvoj najveći promašaj.

Imaš pravo.  Bila sam i najbolja i najgora. Bila sam žena koju si volio. Bila sam ona koje se nisi sramio. Bila sam… nisam više. Shvaćam i konačno prihvaćam.

Negdje postoji biće koje ćeš voljeti. Koje će ti dati smisao. Koje nećeš željeti mijenjati, jer to neće biti potrebno. Voljet ćeš sve na njoj i bit ćeš nasmijan.

Žurit ćeš kući da je vidiš. Voljet ćeš opet. I doći će dan, za mnogo godina od sad kad ćeš slučajno prolaziti pokraj moje kuće i nećeš osjetiti gorčinu. Vjerojatno će tu tad stanovati neki drugi ljudi. Mene će put odvesti tko zna gdje.

Tad ćeš se sjetiti žene koja te voljela dovoljno da te pusti. Da budeš sretan. I bit ćeš opet ponosan na tu ženu, na to daleko sjećanje. Možda će i ona biti ponosna na tebe. Možda ćeš shvatiti da je i za ljubav i za bol potrebno dvoje. Nije sve moja krivica. Ali svoj dio krivice nosim. I nosit ću. Kao i svoj dio divnih stvari. Postoji vaga, na kojoj stoji moje srce i nadam se da će birati ispravan put.

Za tvoje srce želim isto. Nadam se da ćeš ići kroz život tako da ti srce bude lakše od pera i da pred nikim ne spuštaš glavu, kako je sada spuštaš pored mene i ljudi koji su ti dali sve. Da svakoga možeš pogledati u oči. Da ne izbjegavaš ničiji pogled i da ne moraš bježati, tamo gdje lakše podnosiš vlastitu kožu.

Znaš kad se pogledam u ogledalo, vidim sve. I pogreške i naivnost, sreću, tugu, sjećanja i prazno mjesto pored sebe. Neće zauvijek biti prazno. Nadam se da neće ni tvoje mjesto, koje postoji, za nekog tko će te voljeti onako kako je tebi potrebno. Za nekog koga ćeš ti voljeti kako treba. I nadam se da ćeš naučiti voljeti sebe. Jer to je početak priče ljubavi moja. Kad jednom zavoliš sebe, na ispravan način, dostojanstven a ne egoističan, onda ćeš lakše disati i prihvaćat ćeš ljude kakvi jesu. Gledat ćeš njihovu nutrinu, ne vanjštinu. Gledat ćeš njihovu dobrotu, njihov smisao za humor i potrebu da te usreće. Naučit ćeš to cijeniti. Barem se tome nadam, zbog tebe.

Moram ti ipak reći da si u jednom pogriješio. Ljudi se mijenjaju, prilagođavaju, uče. I ja sam se promijenila. I ti si se promijenio. Ne volimo se dovoljno da bi jedno drugom više gledali kroz prste, da bi opraštali greške. Ili se volimo dovoljno da ono drugo pustimo da negdje drugdje, bude sretnije.

Kako bilo. Došli smo do kraja jednog puta, koji se dijeli u dva pravca. Jednim ideš ti, a drugim idem ja. Ne znam da li će nam se te naše staze koje smo odabrali ikada više sresti. Niti razmišljam o tome. Samo želim, da gdje god bili, oboje budemo sretni.winnie-the-pooh-goodbye

U sjećanje na sve što smo prošli. Tvoja bivša draga.

Komentari

2 thoughts on “Goodbye…”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.