girls

U očima ti vidim, kad nešto nije u redu.
I usne skupiš u crticu.
Znam teško je pričati,
o stvarima koje bole.
Al’ znaš i mene je boljelo,
i nisi me pustila,
da u toj boli stojim sama.

Vidi, ne moraš pričati,
samo me pusti da s tobom šutim.
Pusti me da uz tebe stojim.
I da te uhvatim kad pomisliš
da ćeš pasti…

I ja sam padala, ti si pružila ruku.
I ja sam plakala, ti si brisala suze.
I šutjela sa mnom i ljutila se.
Baš sve kad je trebalo.
Zato mi nemoj reći da si okej…

U očima ti vidim, sve tvoje tuge.
Sve istine od kojih bježiš
i sve tvoje ponore.
U očima ti vidim, koliko ti znači
kad sam tu, i šutke razumijem
koliko teško je…

Pusti da budem tvoja snaga.

Bol će proći.
Obećajem.
Ne zato što to želim,
već zato što to nameće svijet.
Vrijeme, život okolnosti.
I tvoj smijeh bit će nagrada,
za sate šutnje i noći,
obojene notama nemira…

Proći će…
do tad molim te,
osloni se na mene…

Tvoja M.

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari