Prizor iz Alisinog sjećanja prestravio ju je. Hodala je gore dolje palačom, znajući točno gdje se njena sestra sad nalazi, ali je svima zabranila da je uznemiravaju. Bila je to trauma kojoj je pažljivo trebalo prići. Vrlo pažljivo. Trauma koja se taložila stoljećima i nije mogla nestati jednim zagrljajem i razgovorom.

eye-732879_960_720

Hodajući gore dolje niz hodnike, odjednom je osjetila nemir. Struja, poput udara munje sijevnula joj je niz kičmu i proizvela osjećaj jeze.

“Braća” – spoznala je i kao vihor pojurila prema zidinama palače.
“Nisu sami.” – uz nju se stvorio Damien i oboje su jurili nošeni snažnim porivom da što prije stignu.

Zastavši na zidinama imali su što vidjeti. Prizor je bio šokantan. Pred njima, na tisuće kilometara u nedogled stajale su trupe vampira, vukodlaka i drugih stvorenja koje su Braća koristila kako bi zlostavljala ljude.

“Kako su probili zaštitne barijere?” – vikao je Damien.
“Ovdje je na djelu vrlo tamna magija. Magija koja mi je ubila roditelje. U ovu bitku idem sama.” – izgovorila je Evelin.

“Kako to misliš, sama? Pa tamo su milijuni krvoločnih zvijeri?!” – uhvatio ju je za ruku i okrenuo prema sebi.

“Jer ja to jedina mogu.”

“Ali ne možeš se boriti protiv braće. Ne još!”

“Morat ću. Nitko nije rekao da će ovaj rat biti lak.” – istrgla mu se iz ruku, pogledala ga, a zatim dozvala silu Drvenih i jednostavno nestala.

S druge strane palače, Alisa se trznula, osjetivši da je njena sestra blizanka, krenula u samoubilački pohod. Okrenula se i potrčala koliko su je noge nosile. Znala je da je ovo bitka u koju Evelin ne smije ući sama. Ni pod koju cijenu. Znala je tko je s druge strane zidina i koliko je moćan.

Evelin se stvorila na mekoj travi ispred palače.

Pred njom su stajala braća. Drugačija nego li ih je pamtila… tko bi rekao da je njen pohod u pronalazak sebe same, koji je njoj trajao tek dan ili dva, ovdje značio pokoje desetljeće. A u ljudskom svijetu čitav milenij.

“Stala je pred nas sama. Kako li je samo hrabra naša ‘sestrica’.”
“Pokori se Arguse, ovo je rat koji si davno izgubio. Onog trena kad si se naklonio Tami i dozvolio da nam ubije roditelje!”

Braća su se trznula. Argus ju je promatrao stisnutim očima, pitajući se koliko je znala, koliko je moćna, je li zaista okupila moć Drevnih? Ali Alisa je mrtva. Bez nje, Evelin nikad neće biti potpuna, bez nje nikada neće moći pokoriti Gospodara.

“Ti si ubojica ‘sestrice’!” – progrmi Argus i krene na Evelin, koja se nije ustručavala jurnuti na njega. Za njim su krenula braća i svita čudovišta iz noćnih mora.

Sudar titana.

To be continued…

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari