Nedjelja je navečer, kasno navečer. Piljim u televizor, nemam pojma što je na programu. Samo doslovno piljim. U sobi mi mrak. Stišao sam i zvuk. Želim biti samo u tišini, želim osjetiti tu tišinu. I mogu reći da je prokleto dobro osjećam. Isto kao i samoću. Užasnu samoću.

moonlight-1226253_960_720

Osjećam se toliko usamljeno, toliko prokleto usamljeno da su mi potekle suze. Da, suze. I ja plačem. Da, i muški plaču. Željan sam zagrljaja, tople riječi. Željan sam nekog pored sebe. Dosta mi je proklete samoće. Željan sam nekog da mi kaže – Sve će biti dobro, Ili neće biti. Željan sam da ujutro kad se probudimo skupa popijemo kavu, željan sam da mi netko pošalje poruku za Dobro jutro. Da, željan sam ljubavi. Kao i svako ljudsko biće, i meni je potrebna. Nemojte misliti da muškarci ne maštaju i ne žele ljubav, nježnost. Kako bi samo pogriješile da tako mislite. Ona nam nedostaje isto kao i vama.

Ako se pravimo da smo čvrsti, hrabri, da sve možemo podnijeti, to je samo maska. Vjerujte mi. I mi pucamo po šavovima i dosta nam je svega. I šugavog posla i lažnih prijatelja i dobronamjernih savjeta staraca. Želiš nekog pored sebe da je za tebe uvijek tu, da s tom osobom dijeliš sve. I dobro i loše. Da te razumije, podržava. Ja kad volim onda volim. Dajem se skroz. Cijeloga sebe. Nježan sam, pažljiv, brinem se o tome kako je stigla do posla, kako je spavala, što je jela. Da, mislim da sam pažljiv muškarac i ne bojim se pokazati ljubav. Na bilo koji način. Uvijek je želim držati za ruku, oblačiti joj kaput, natočiti sok, kupiti neku sitnicu, odvesti na ručak, prošetati gradom.

Volim ženu paziti i maziti. Da se osjeća kao kraljica.

Ali isto tako želim da i ona poštuje mene, i da cijeni mene, da i meni daje bar dio onoga što od mene dobiva. NE volim površne žene, koje u sebi nemaju tople duše, empatije za druge, lijepe riječi, ljubavi, nježnosti. Takve me odbijaju. Želim se zaljubiti, voljeti, dati se nekome u potpunosti. I sada dok, čekam da me pogodi Amorova strelica sjedim sam u svom domu, sam sa svojim mačkom, i oboje piljimo u tv. Vani je topla noć, noć gdje je život. Trenutno se ne osjećam živim, trenutno samo osjećam tupost. Samoća je užasan neprijatelj. Godi ti samo onda kada poželiš biti malo sam od svih, ali ne stalno, svaki dan, bez nje, bez onog koga voliš. A u ovom trenu tako sam sam, tako sam prokleto sam.

A sutra kad me budete čitale, već ću nositi masku.

Lovro

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari