Pad velikih…

U onom trenu kad su udarili jedno o drugo, izgledalo je kao da se sudaraju dva svemira. Evelin je oborila Argusa i pomakom ruke pokosila prvi val. Zatim su na nju nasrnula braća. Udarci, ugrizi i lomovi energija. Običnim ljudskim očima ništa od toga ne bi bilo vidljivo. Cijela bi borba izgledala kao lagani talas, za ljetne omare kad ti se samo čini da se vrućina kovitla u zraku iznad autoputa prema nigdje. Brzina kojom su nasrtali na nju i brzina kojom ih je odbijala nije se mogla izmjeriti. Bilo je to bezvremensko i besprostorno ratovanje, sila stvaranja i razaranja.

sword-918542_960_720

U pozadini njene bitke stajala je bitka njene osobne garde, njene porodice i najbližih prijatelja koji su je čuvali milenijima i osjećali se bespomoćno dok su uz zveket mačeva i urlike zvijeri, izbjegavajući dijelove tijela svojih prijatelja i neprijatelja, koja su letjela na sve strane, krajićkom oka pratili hordu nemani koja ju je opkolila. Daminen se pokušavao probiti kroz treću salvu napada, ali je stajao između reda vampira i magova koji su trikovima skrivali svoje položaje. Znao je da je Evelin sama. I da još nije otključala sve moći koje ima i da bez Alise ne može dozvati sile kreacije koje bi sve ovo sravnile sa zemljom.

U tom je trenutku osjetio udarac u leđa. Pao je kao pokošen, na koljena osjećajući ljepljivu tekućinu kako mu se slijeva niz vrat. Evelin se trznula, osjetivši da njena ljubav pada. Taj jedan trzaj nesmotrenosti, bio je dovoljan da Argus zabije svoje očnjake u njen vrat.

Evelin je pala.

Cijela njena grada, svi magovi, pomoćnici, prijatelji i obitelj, pali su kao pokošeni. Ležali su beživotno na tratinama uokolo palače. Blijedi. Skamenjeni.

Alisa se skrivala na krilu istočne kule. Gledajući šokirano prizor ispred sebe. Zvijeri koje su poprimale ljudski oblik i Argusa koji gromoglasno urla – “Pobjeda.”

“Ovo nije kraj Arguse!” – vrisnula je uspevši se na vrh kule i bacivši se niz vjetar. U trenu je stajala pred njim, lice u lice. Njegov izraz šoka. I njena hrabrost, bili su kao val koji je zapljusnuo braću i polako budio umrtvljenu gardu.

“Ti si mrtva!” – ubio sam te. Pala si sad, ovdje.

“Ne, ti si pokušao ubiti našu sestru. Ali jedini koji će danas ovdje umrijeti, si ti ‘brate’!” – vrisnula je Alisa i zarila mu očnjake u vrat, brzinom koju joj je dao silan nalet bijesa i spoznaja da negdje u pozadini još uvijek čuje Evelin kako diše.

“Alisa?!” – prozbori Argus. “Mislio sam… mislio sam da si mrtva. Oprosti mi sestro. Oprostite mi obje.” – izgovori i izdahne.

Braća su stajala šokirano dok je Alisa mračnih očiju i iskešenih očnjaka stajala ispred njih. Čudan kovitlac energija, stvorio je neprobojan štit oko nje, kojim je ona braću i zvijeri gurala unazad.

Uz nju stajali su Drevni. Dajući joj snagu koju su dijelile samo sestre. Istinske vladarice.

Evelin je otvorila oči i prošaptala: “Damien”. Ustala je u hipu ne obraćajući pažnju na nikoga i sjurila se prema mjestu gdje je ležao njen muž. Obgrlila ga je rukama i svojim suzama, dugo jecajući.

To be continued…

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete