Lako se pogubiti. Lako je izgubiti svoj trag, a bili smo sigurni da je iza nas. Urezan. Neizbrisiv. Lako je postati nitko. Još lakše je svojoj duši reći da nije važna. Ali važna je! To je ono što teško shvaćamo ponekad. Važna je. Važnija od tuđih riječi i tuđeg mišljenja. Važnija od šefove ljutnje i zavisti kolega. Važnija od partnerove posesivnosti i arogancije. Važnija od roditelja koji guše svojom ljubavlju i prijatelja koji se naljute jer ih isključiš ili previše uključiš. Važnija je… jer samo nju imaš. I dok ju imaš, imaš sebe.

depression-1241819_960_720

 

Postoje trenuci kad biramo. Trenuci u kojima je tuđa ili vlastita sreća. Tuđi život ili tvoj. Ili – ili. Nema drugog izbora. Koga ćeš tad izabrati? Često se desi da biramo nekog drugog i dođemo do točke u kojoj nas se više ne pita. Presude nam naše krive odluke.

I onda godinama ispaštamo zbog toga. Ispaštamo jer nismo glasno i jasno vrisnuli: NE! Ne, ne i ne!! Nije važno kome.

Kad idemo protiv sebe, onda osjećaj iznutra nije dobar. Cijelo vrijeme neki glasić vrišti… mi ga potiskujemo, ali on je uvijek tu. Spušta se niz grlo do grudi, ulazi duboko u njih, tamo u kolijevku života, u najsnažniji mišić našeg tijela – srce.

I tamo nas boli. Dolazi u valovima. Pljusne nas. Kao talas. Dođe s vrućinom ili neizmjernom hladnoćom. Dođe sa suzama ili znojnim dlanovima. Dođe s boli koja se penje nazad u grlo…

Zašto? Jer je potrebno konačno vrisnuti ono NE!!

NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE.

Čuješ li ti tamo koji misliš da si bolji? NE! Odstupi. Jer ovog puta se budi lav. I taj lav će rikati i taj lav će te rastrgati. Taj će lav odabrati sebe i neće mariti kako ćeš se nositi s tim. Nikada se više neće osvrnuti da vidi jesi li dobro. Jer ti je dao svoje srce, na koje si stao. Pa pljunuo. Pa se vratio, pa malo skakao po njemu, pa sve skupa još jednom ponovio, tek da utvrdiš gradivo. I to lavlje srce sad u sebi ima jednu misiju – maknuti se od tebe.

Neće ti nikad učiniti nažao, jer ono je hrabro i pravedno, ali neće više biti tu…

Ono ima pravo na to. Onaj glasić u njemu postao je glasna rika. Nakon mraka, osvanula je zora. Lavlja griva vijori se na laganom povjetarcu. Lav vidi otiske svojih šapa u prašini i nastavlja put. Tamo gdje je stao kad je upoznao tebe… tko god ti bio.

african-lion-951778_960_720

I želi i tebi, sretan put…

Amazonka

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari