Što činiš od sebe čovječe?

creation-of-man-1159966_960_720

Pričam ti ponekad, ali me ne čuješ.
Toliko zarobljen u svom svijetu da van njega kao da ne postojiš.
A čeka te buđenje, strmoglavo, bolno, teško…

Što činiš od sebe čovječe?
Što činiš od svog života i svojih bližnjih?
Što činiš od ljubavi koja ti je dana i od doma kojeg su za tebe sagradili?
Sve pretvaraš u zgarište.

Grešan si čovječe.
Malen. Nevažan. Neuk.
U svom tom carstvu koje ti je dano.
U ružičnjaku života, ti korov ubireš.
Ti ljubav odbacuješ.
Ti djecu svoju pretvaraš u roblje.
A uveće sklapaš ruke i tražiš oprost.

Čiji? Moj?
Da li znaš da ni milost moja ni oprost moj nije bez posljedica.
Ako oprostim tebi, tvoj plod će usahnuti.
Ali toliko si sebičan čovječe, da krv ćeš svoju izdati.
Brata svoga prodati.
Djecu svoju prokleti.

Iz zlatne žlica prosipati nektar.
I tijelo za tijelo mijenjati.
Pod religijama se mnogim skrivati.
Obilježjima se raznim kititi.

Al’ znaj.
Života koliko god da ti je dano.
I bogatstava i oprosta i ljubavi, toliko više bit će ti oduzeto.
A presuditi nitko ti neće.

Sam ćeš si čovječe suditi.

Marija Klasiček

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...