U zadnje vrijeme slušajući ljude sve više dolazim do zaključka kako smo mi jedan jako čudan narod. Svi kukaju kako je loše, posla nema, plaće nema, ništa nema. Svi crkavamo, robijamo profiterima, a manjina se veseli produženom vikendu pred nama.

Većina će i taj jedan dan koji bi za sve trebao biti slobodan robijati za mizeriju koja im se daje čisto da ne crknu, a pitanje je hoće li i to dobiti. I taj četvrtak ćemo nabrajati dućane koji unatoč prazniku rade, pa ćemo ih opet pobožno pohoditi. Trebam li napominjati da rad na praznik neće biti dodatno plaćen?

tjednovo

Dok se obični smrtnici bore i za taj jedan slobodan dan, naši vrli zastupnici su osim Tjelova odlučili slaviti Tjednovo i uzeti si slobodan cijeli tjedan. Jer od par tjedana nerada se treba odmoriti. Opće poznata stvar je da je zastupnički mandat zapravo jedan jaako dobro plaćen godišnji odmor. Šta ih briga, može im se ovce će ionako malo zablejati pa će se sve opet vratiti na staro.

Guzice će ostati čvrsto na foteljama, a ovcama će se ionako baciti pokoja priča o ustašama i partizanima. Čisto da se zabavljaju. I tako je iz godine u godinu. Prošlo je njih već 25 otkad „imamo Hrvatsku“ i stanje se nije maklo dalje od mrtve točke. Zapravo dosad smo se pomakli samo unazad.

Čudan mi je ovaj narod. Dvadeset i pet godina gledamo iste ljude, dvadeset i pet godina nas isti maslaju bit će bolje, evo čim mi sjednemo na fotelju ekonomija ide gore. I narod već godinama puši jednu te istu priču, zaokružuje jednu te istu partiju pa se čudi ko pura dreku što su nas prevarili. I tako u krug.

Godinama gledamo kako se u firmama ljudi zapošljavaju preko babe, tetke strica ili ćuke, prema državi se ponašaju kao da im je babovina. I mi samo sjedimo i šutimo i opet zaokružujemo. Dovoljno je samo da političar zamahne zastavom, vikne Za Dom spremni i krene nacionalni delirij. Hrvat, katolik i pošten čovjek. Nema veze štone zna nabrojati točke programa rada, a o aferama da ne pričamo.

A narod i država samo tonu dublje i dublje. Kad pomislimo da gore ne može partija to shvati kao izazov i pokaže da ipak može. Ali svejedno opet što iz interesa, što radi zastave, što radi frizure opet biramo isto.

I šutimo. Kada se god netko izdigne iz mase i prosvjedom potraži svoja prava odmah krenemo drvljem i kamenjem na njega. Što se žali, živi ko bubreg u loju, nama je 100 puta gore, ali nam je lijeno dić guzice i izborit se za svoja prava.Zašto su nam umjesto vlastite egzistencije važniji ustaše i partizani i gdje si bio devedesetprve?

Nijemi smo promatrači svoje propasti. Deru nas do kože spremaju za klanje a mi šutimo. Jer treba se dić s kauča i doći do trga. Zašto nam je to toliko teško? Zašto nam je toliko teško glavešinama u foteljama zatresti te fotelje, dati im do znanja da su oni tu gdje jesu zbog nas. Da smo im mi šefovi i da smo mi oni za koje se treba raditi.

I onda su nam krivi masoni, iluminati, vanzemaljci, UDBA i američka vlada jer propadamo. Svi su nam krivi umjesto nas samih.Kriva nam je politika jer nemamo za biber. A zapravo nitko nam nije krivac osim nas samih.

Zato drugi put triput razmislite prije nego dođete na izbore. Ostavite sitne interese doma. Birajte one koji imaju perspektivu i pamet a ne veliku zastavu za mahanje. Ako ništa drugo bar ćemo dobiti nove face pa će biti zanimljivije gledat TV.

Megi

Komentari