Oproštajni sex…

Pri kraju sam radnog vremena, umoran, strgan, dosta mi svega. Zazvrnda mi mobitel. Poruka. Poruka od NJE. Moje Ex. Srce mi počelo luđački tući, u trbuhu osjećaj grča. Oblio me hladan znoj. Ono što sam mjesecima čekao, ono na što sam već počeo da sumnjam da će se ikada dogoditi. Ona mi je poslala poruku. Ona koja je bila razlog svih mojih boli, neprospavanih noći, ludih i kaotičnih dana. Ona.

l

I sada, nakon toliko vremena kada sam skoro pa i digao ruke od toga da će se ikada vratiti u moj život ona meni pošalje poruku. I to ne bilo kakvu poruku. Voli me, nije nikada prestala da me voli. Ne može izdržati više toliko bez mene. Želi me, želi bar jedan, oproštajni seks. Molim?? Oproštajni seks?

Znači nakon svega toga, nakon sveg tog vremena ona još uvijek misli na mene kao i ja na nju. Naši osjećaji se nisu promijenili niti mrvicu. I toliko je poželjela da bude u mom naručju, da je čak pristala i na taj ponižavajući oproštajni seks. Samo da je ljubim, samo da me ljubi. Grozničavo sam razmišljao. Nisam imao pojma što mi je raditi. Zavrtjelo mi se u glavi od uzbuđenja, šoka. Morao sam sjesti. Javila mi se Ona. Moja ljubav, moje sve, moja fatalna, moja suđena, moja jedina.Ona. I što činiti? Nemam pojma. Želim je , volim je. Svaka pora moga tijela žudi za njom. Srce viče Daaaa. Idi, budi s njom. Mozak priča drugu priču. Koga slušati? Ne želim nikog zvati,nikakve svoje frendice, pitati za mšljenja, jer će sve one reći ma Otkantaj je, ko je šljivi. Sve će to reći jer nisu one te koje pate, nisu one te koje noćima nisu spavale od tuge za njom. Lako je njima reći “Otkantaj je.”

Nisam ništa odgovarao. Zapalio sam, jednu, dvije, pa već i treću. Gledam kroz prozor ureda i mislim si da li to život meni opet vraća nju? Da li su se to moje želje uslišale? OD same pomisli na nju prođe mi tijelom lagani trzaj od uzbuđenja. Od zamisli da ću je uskoro držati u naručju došlo mi da zaplačem. Toliko sam je želio svo ovo vrijeme , i sada eto je, tu je. Koliko je samo volim. Njezine sočne usne već zamišljam na svom tijelu, ruke koje me nježno dodiruju, prelaze mi preko vrata, trbuha,kako me nježno gricka,zavodi svojim fatalnim pogledom. Neodolljiva je, nitko je ne može zamijeniti. Ona je The best. Vrh vrhova. Oštra i britka uma, nježna i umiljata tigrica, u krevetu živa vatra, u jutru poslije nježna pahuljica. Ona je žena sa sto lica. I ne znam koje mi draže, koje više volim. Izađem iz ureda, i odoh prošetati parkom. Imao sam filing da su mi se sve bore sastale na licu, da mi je na vidjelo izašla sva bol ovih dana.

Gledam druge parove, drže se za ruke, ljube se, smiješe. Toliko sam im bio zavidan. I ja sam htio to sve ali samo s njom. Ne želim polovične veze, ili fatalno ili ništa. Želim biti zaljubljen u nju, u svaki dijelić njezina uma, tijela, izgleda. A u njoj sam našao sve to. Samo u njoj. Šećem i mrštim se. Ništa nisam donio i dalje. Nikakvu pametnu odluku. Samo sam znao da je volim. Da je želim. Da zbog nje ludim. I onda , u jednom trenu kraj mene projuri cura koja pjevuši neku pjesmu od kojih sam zapamtio samo ove riječi – Uvijek slijedi svoje srce. U tom trenu se nasmijem, uzmem mob i veselo pojurim kući jer znam koga ću večeras u toj kući zaljubljeno ljubiti.

Lovro

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like