Ljubav, smisao postojanja…

Razboljela sam se. Teško. Ne, nije riječ o nekoj virozi. Baš sam se razboljela. I dok sam tako ležala, utučena, bezvoljna, u bolovima, najednom mi prođe kroz glavu misao – A što ako umrem? I ta misao me potpuno paralizira. Zaledim se od nje. Uhvatio me plač, plač od kojeg bi se nekome žile zaledile da ga je čuo. Ali to nije plač zbog straha od moguće smrti. Ne. To je bio plač od očaja što nisam bolje proživjela svoj život.

sunset

U tom trenu, kao u filmu, munjevitom brzinom prošlo mi je kroz glavu što bi sve promijenila da mogu. Kome bih rekla da ga volim, što bih učinila drugačije, za što bih se više borila, u čemu više ustrajala? Što je najgore od svega, toliko je bilo stvari koje bih promijenila, stvari s kojima nisam bila zadovoljna. A nisam ih mijenjala samo iz jednog razloga. Iz straha. I onda shvatim, da sve loše što ti se u životu događa ne mora nužno i biti loše. Možda te baš to trgne, možda ti baš to pomogne da se osvijestiš i počneš živjeti život punim plućima. Donositi odluke koje podržava i srce i glava.

I dok tako ležiš, suze ti se slijevaju niz lice, osjećaš nemoć. Nemoć i bijes. Gnjevan si na sebe jer nisi ništa poduzimao, jer si živio život koji je vodio utabanim stazama. Život kakvim su te učili roditelji, obitelj. Život za koji su ti govorili prijatelji da bi ga po tim nekim pravilima trebalo živjeti. I sve si ih slušao, misliš ako je tolika većina na jednoj strani, a ti sam na drugoj, da su oni ipak u pravu. KRIVO. Itekako krivo. To znam sada. JEDINO I ISPRAVNO je ono što ti osjećaš, ispravno je ono što ti želiš, što ti misliš da je za tebe najbolje. Jer nitko drugi ne hoda u tvojim cipelama da točno zna ono što ti osjećaš. Nitko drugi to ni blizu ne može pojmiti. I zato ne slušajte nikoga drugoga sem sebe. Možda ti prijatelji i obitelj žele dobro, ali oni nisu u tvojoj koži, nemamo svi iste želje, emocije, viđenja na svijet. Ono što veseli njih, ne veseli vas i obratno.

Jedini tko treba donositi odluke ste vi sami i nitko drugi. I onda, ako donesete krivu odluku, možete biti s pravom ljuti na sebe. Jer, vi ste je donijeti. A ovako, ljutite se na sebe što ste poslušali nekog drugog i sada niste sretni i zadovoljni. Želite studirati novinarstvo, a vaši vas tjeraju na medicinu? Što ćete učiniti? Zaista ih poslušati?? Ni slučajno. Nećete biti sretni. Niti ćete uživati u svom studiranju, niti u svom poslu, i život vam je već u startu promašaj. Volite nekog, a svi drugi vas uporno uvjeravaju kako je bolje da se maknete od te osobe iako vi jako dobro znate da je ta osoba baš za vas i da tako nešto nikada prije niste osjetili. Otkantajte sve oko sebe. Doslovno. Oni ne razumiju kolika sreća i ljubav vas preplavljuje kada ste u blizini svoje posebne osobe. Koju najviše volite i za kojom najviše žudite. Ali jako dobro vam znaju dati savjet da se maknete od te osobe.

Ne slušajte ih. Nikada, ali nikada ne slušajte druge ako vam vaše srce i duša govori drugačije. Ako ih poslušate, jedino tko će biti nesretan biti ćete vi sami. A oni, drugi dan se neće ni sjetiti o čemu ste razgovarali. Borite se za svoje snove, želje, ljubavi, ne odustajte. Budite ustrajni. Ustrajnost se isplati. Jer, ako nešto silno želite, cijeli svemir se uroti da to i dobijete.

Samo to zaista jako trebate i željeti. Nikada nije kasno. Ali baš nikada. Uvijek možete živjeti život kakav ste oduvijek željeli. Neka vas nitko ne sputava. Neka vam nitko ne stavlja okove, zarobi vas svojim željama, prohtjevima. Bit će vam žao jednoga dana, a onda će možda biti prekasno.

v

Želite nekome reći da ga volite, a ne usuđujete se. Recite, pokažite. Ne čekajte deset godina. Jer, možda ta osoba voli i vas. Možda se i ona ustručava, boji. I onda, na kraju prođu godine a svatko je nekoga čekao, svatko sam na svojoj strani. Ne dopustite to. Više živite ljubav, a manje mislite o njoj. Pustite ponos, pustite tko je što kome zadnji rekao. Ponos je opasna stvar. Zbog njega pucaju i najveće ljubavi. Pustite ga. Jednostavno ga otpustite. On je najveći neprijatelj.

Ljubav. Ljubav sve pokreće, ona je najjača energija. Ona nam daje smisao zašto živimo, zašto se osjećamo ispunjeno, sretno, potpuno. Samo uz ljubav spoznajemo prave sebe. NE odustajte nikada od nje.

Život je samo jedan, samo jedan. Nekada je kraći nego što mislite. Puno kraći. Razbolite se. U trenu nestanete. Nema vas. A tome nekome niste rekli da ga volite, volite najviše na svijetu. Da je on ljubav vašeg života, vaš smisao postojanja.

Recite mu… ne čekajte ni trena, sat otkucava…….. Volim te!

Vlasta Janton

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like