Volim je gledati dok spava

I danas sam je pokupio na poslu. Uživao sam u pogledu na nju dok mi se približavala. Smješkala se blago, kosa joj padala u bogatim slapovima, uske traperice ocrtavale su njezine vitke noge, bijela košulja licu davala blagost i nježnost. Bila je toliko seksi, a opet toliko dječje nevina. Uživao sam u pogledu na nju. I u tom trenu sam bio tako sretan dok mi je prilazila. Tako sretan što je ona baš moja. Imati takvu djevojku je kao dobiti na lotu. Ženstvena, nježna, sa odlučnim pogledom. Jaka i nježna u isto vrijeme. Uskočila mi u auto i namignula mi. Volim taj štemerski gard kod nje. Prava frajerica.

f4dec27a-3a02-47b4-baac-d9624b14644a

Krenuli smo doma, dogovarali se o ručku. Što će tko kuhati, što kupiti u dućanu još. Volim s njom takve razgovore. Uživam u tome. Uživam je gledati dok mi kuha. Uživam dok ja kuham njoj. Lijepo je imati je pored sebe. Moju fatalnu, moju najveću ljubav. Volim kada hoda po kući u mojoj širokoj velikoj majici. Gole noge, a majica joj seže do pola bedara. Preslatka mi u tome. I u malim šlapicama tako hoda amo tamo. Najrađe bi je svaki put digao u naručje i odnio u spavaću sobu. Ali moramo nešto i jesti 🙂

Volim joj u kuhinji doći iza leđa, zagrliti je, privinuti je na sebe. Dok ona sjecka i prigovara što je baš tada gnjavim ja ne mogu a da je odvojim od sebe. Pa onda bar tako stojim iza nje i držim je. Čuvam je. Pomognem joj u kuhanju što god treba. Zajedno ručamo. Na usnama joj ostane malo umaka. Poljubim je u taj djelić. Volim je i takvu musavu. Volim je i kada sprema po kući, kada misli da mi nije lijepa jer nije sređena. A nema pojma da mi je onda najdraža. Krhka, nježna, posebna. Moja.

I kada se uvečer skupi kraj mene dok gledamo film, volim da je cijelu obgrlim. Ta njezina sitna mala ramena, volim da je cijelu stisnem k sebi. I komentiramo film, i smijemo se skupa, i svađamo, i mirimo. I ljutimo se jedan na drugoga, ali opet na kraju njezina glava počiva na mojim ramenima, na mojim grudima dok ležimo. Stisnuta uz mene, kao mala pijavica, ne da se odvojiti. Lijepo joj je, kao i meni. I dok je grlim tako svojim velikim rukama najrađe bi da je nikada ne pustim, da mi vječno ostane u zagrljaju. Bojim se da je ne izgubim, da opet zbog glupe svađe… ponosa ne razdvojimo se. A volimo se. Do ludila se volimo. I zato je volim toliko držati u zagrljaju.

I sada, dok je tako zaspala, dok ravnomjerno diše, gledam je. Gledam je i ne mogu se nadiviti tom blagom licu, opuštenom, nježnom, milom. Izgleda kao mala vila. Gledam je i ne mogu vjerovati da sam ja taj sretnik, sretnik kojeg voli. Kosa joj raskuštrana padne preko lica, ja joj maknem pramenove, da je ne škakljaju u snu. I u tom trenu bi je opet ljubio. I nikada ne bi prestao da je ljubim. Ali, ne smijem. Ljutila bi se. Jer, nikada joj ne dam da spava. Cijelo vrijeme je ljubim, mazim, grlim. Nikada mi dosta. U meni pobuđuje takvu želju. Želju za neprestanim dodirima, pogledima. Volim je. Jednostavno je. Volim je.

Tihi uzdah joj preleti preko usana u snu, prstom joj blago pređem preko lica. Tek toliko, samo da je malo dodirnem. Već je duboko u noć, a još ne mogu da zaspim. Tko bi spavao kraj takve ljepote, bojim se da ću izgubiti najdraži trenutak ako je prestanem gledati. Toliko dugo sam patio sve ove mjesece bez nje, i sada, kao da to želim nadoknaditi. Upijam svaku njezinu poru. Pomirišem joj kosu, lice. Miris blag, kao u djeteta. Stisnem je k sebi. Želim je u tom trenu i više ne mogu vladati sobom. Ruke počinju kliziti po njezinom tijelu, svugdje su. Otvara oči, sneno me gleda. Nasmiješi mi se. Usne joj se razvuku u najočaravajući osmijeh. Zatrepće pospano i okrene se prema meni. Zagrli me, poljubi. Stisne se još jače, gori, gori od strasti, želje. Želi me posvuda, isto kao i ja nju. Usne joj lete po mom vratu, licu, usnama, nemaju namjeru da se zaustave. Grabi po meni, želi me, ne prestaje. Strast nas je oboje obuzela. Ljubav u nama doslovno gori, ne jenjava. I nikada nam dosta jedno drugoga. Nikada.

I sada, dok ovo pišem, osjećam njene mokre usne na svom tijelu. Ta žena me izluđuje. Doslovno izluđuje. Što mi ona može u sekundi napraviti, ne može nitko. Kažem vam, ona je moja fatalna. Najnježnija i najopasnija u isto vrijeme. Ne želim ni trena zamisliti život bez nje. Bio bih izgubljen. U javi, u snu. Izgubljen.

Da, volim je. Volim je gledati dok se smiješi, dok se ljuti, dok me ljubi. Da, volim je gledati i dok spava….

Lovro

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete