Oče!
Dobio sam tvoje pismo prije tjedan dana. Pročitao sam ga sigurno bar petnaest puta. Srce mi je preskakivalo kao da će stati, suze su tekle niz lice kao kiša koja se ne zaustavlja. Lomio sam se. Istovremeno sam ljut i tužan. Istovremeno bih te udario i zagrlio. Bijesan sam, ali te i razumijem.
Pokazao sam pismo i majci, njezino je lice promijenilo oblik. Nikada je nisam vidio takvu. Od kada sam narastao nikada nije davala do znanja da joj je teško. Nikada je nisam vidio da plače. Nikada je nisam vidio slabu. Ona je moj heroj,moj idol. Moja desna strana i osoba za koju bih poginuo. Ona je bila i moj otac. Bodrila me svemu što sam želio. Radila je dan i noć da bi me upisala na nogomet, imao sam najbolje kopačke i najskuplji dres. Ali nisam težio za bogatstvom nikada. Sve što sam imao, imao sam zahvaljujući njoj i njezinom radu i požrtvovnosti. Čuvala je sve vaše slike. Imam jednu gdje smo zajedno slikani, to je bio dan kada si uvečer otišao i od tog dana te nisam nikada vidio. Ali zapamtio sam oblik tvoga lica, boju očiju i stisak ruke. Nikada nisam pitao majku za tebe, nikada te nije spominjala, kao da te zaboravila, ali znaš znala me neprestano gledati, valjda je podsjećam na tebe. No, ja nikada ne bi napustio ono što volim.
otac i sin
Predao si se alkoholu, bilo je to jače od tebe. Gledao si samo sebe i izgubio ono što ti je bilo san. Znam da ti nije bilo lako. Teško je kada znaš da postoji netko tvoj, a nemaš ga. To boli više od bolesti. Dijeliš s njim isto nebo, ali dijele vas kilometri. To je gore od smrti. Kada netko umre znaš da ga nikada više nećeš vidjeti, ali teško je čovjeku kada je živ. Moram se znati suočiti sa problemom. Ako dozvoliš da nešto zavlada tobom gubiš smisao samoga sebe, gubi se ono što zapravo jesi. Nikada neću moći osjetiti kako je to da si bio tu cijelo vrijeme, kakav bi ja na kraju ispao. Kakav bi bio ti. To su dani koji su ostali u prošlosti,koji se nikada nisu dogodili. Ali evo javio si se,objasnio si sve. Ovo što si napisao da umireš. Ne znam što da ti kažem,ne znam ni sam što osjećam. Trebao bih odmah otrčati k tebi ali nekako nemam snage, žao mi je. Vidjet ćemo se sigurno ali nikada te neću moći smatrati ocem. Zbog tebe sam uvijek imao neku prazninu u srcu, u duši. Iako je majka sve upotpunjavala, ali ipak ti si mi otac. I fali onaj osjećaj muške sigurnosti.
Često sam želio da budeš ovdje. Želio sam potporu tate kakvu su imali moji prijatelji. Bio sam tužan kad bih shvatio da moju utakmicu nitko ne gleda. Kad sam osvajao  pehare i bio najbolji igrač nisam se imao kome pohvaliti niti biti pohvaljeni.  Tu ne može nitko oca zamijeniti koliko god da se ujo i mama trudili. Odrastao sam i jedan od najboljih u klubu sam.
Iako te nemam već 23 godine volio bih da dođeš na zadnju utakmicu ove sezone. Ne moraš mi govoriti da sam najbolji niti grliti me. Davno sam prošao to razdoblje kad bi me to učinilo najponosnijim. Iskreno, prestao sam se već odavno nadati da ćeš se vratiti i biti ponosan na mene. Ne treba mi danas nitko više. No neki dječak u meni jači je od razuma. Možda te nikada neću prihvatiti i voljeti kao oca, ali zbog tvoje ispovijesti u pismu odlučio sam pružiti nam šansu.
Dođi na moju utakmicu. Poslije možemo na piće. Biti će mi drago. No, moraš znati da ti ne mogu obećati ništa dublje od toga odnosa.
                                                                                  Pozdrav!
Tvoj sin
Josipa & Josipa

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari