– Jedeš li ti šta? – prije neki dan upita me jedna kolegica na poslu. Ostala sam blago zatečena. Došlo mi je da joj odgovorim – Ne, ne jedem ništa, ali vidim da ti jedeš za njih petero. Ali ipak sam se suzdržala od zajedljivog komentara i produžila dalje.

4-candy-cane-488009_1280

Beskrajno me nerviraju takvi i njima slični komentari. Osobe koje imaju vitku liniju trebale bi se osjećati loše i krivima zato što tako izgledaju? Vitke žene jedu samo salate. I takvi slični stereotipi. Svašta. Vitke žene se za to pomuče. Ništa ne pada s neba. Najlakše je jesti i onda druge kriviti za to ili im upućivati ružne riječi. Zašto ja nikome nisam došla i rekla – Hej, ti si debela, i zašto jedeš toliko da si tako debela. Zato što mi to nije palo na pamet. Svatko ima svoj izbor. Izbor kako će izgledati po tom pitanju. Hoće li se pobrinuti za sebe ili neće. Ali zato ne treba nikoga drugoga omalovažavati zato što je nezadovoljan sam sa sobom. Nitko nije umjesto njih stavljao hranu u njihova usta. Zato, one koje to radite, prestanite, jer nitko vas nije doveo u tu situaciju osim vas samih.

Ta ista kolegica s posla uvijek govori kako ona samo ujutro pojede pecivo i ruča tek kada stigne kući. I da nema pojma od kuda joj tolike kile. Ali zaboravlja da svaki put kada uđem u njezinu sobu ona pred sobom ima staklenu teglicu iz koje tamani bombone ili dva, tri paketića razmotane čokolade. Ona te slatkiše niti ne ubraja u hranu. A od njih sve te kile.

Svi mi volimo fino pojesti. Ja obožavam jesti, veliki sam gurman. Pravi hedonista. I uživam kada imam šarenilo na tanjuru. I volim kolače. Ali stvar je u tome da znam kada moram stati. Kada je dosta. Kada ne trebam puniti tanjur dva, tri puta. A znalo se desiti. Nije da nije. I onda bi u mjesec dana nabacila tri, četiri kile. Začas se to primi. Stvar je u tome kada pojedeš, to treba i potrošiti. Inače se samo gomila i gomila. Ako se svaki put poslije ručka izvališ na krevet dva sata i ne baviš fizičkom aktivnošću kile se samo skupljaju. I to je živa istina.

I sad se tu naslušam isto onih dobrih fora – Ali ja ne stignem vježbati. O stigneš, stigneš. Samo ne želiš. To ti je izgovor. Jer NE ŽELIŠ. Kako stigneš pogledati film, otići na kavu nekoliko puta tjedno, kako stigneš surfati na internetu satima? Kako? Sve se stigne i sve se može, ali samo ako to želiš. Sve drugo su izgovori. I vjerovali ili ne, u danu ti treba samo dvadesetak minuta. I ništa više. Dvadesetak minuta za neku aktivnost po svom izboru. Kada je lijepo vrijeme vozim bicikl, onda i po pola sata, pa čak i sat vremena. Jer dani su duži. Kada je ružno vrijeme, hladno ili kiša onda imam četiri, pet vježbi koje mi najviše odgovaraju i radim ih u boravku dok gledam tv. Dvije muhe jednim udarcem. I ako tako vježbate mjesecima, vjerujte mi uspjeh neće izostati. Ali samo ako to radite svaki dan. Zategnut će se trbuh, guza, noge. Sve će lijepo dobiti na čvrstini i kile će se topiti. Tih 20 minuta nije puno i svatko ih može pronaći u svom rasporedu. Ja, čim se opustim i prestanem vježbati neko vrijeme kile se počinju skupljati. Ali kažem vam, kada vam vježbe ili šetnje, obične šetnje uđu u način života, tako ćete se naviknuti na to da bez toga nećete moći. Tijelo će vas samo tražiti svoju rekreaciju.

I ono što često viđam oko sebe, razne dijete, mesne, mliječne, voćne, mjesečeve, sunčeve ili ne znam ti ja više kakve, doslovno mi pozli. Razni čajevi, kapsule neće pomoći. Nitko se umjesto vas ne može pomučiti. Ma jedite sve, ali baš sve kada vam se nešto jede, ništa si nemojte uskraćivati, ali samo to neka bude u malim količinama i kile će se same topiti. I to je jedina prava učinkovita dijeta. Jesti sve, ali u malim količinama. Sve ovo što vidim okolo sebe, sve ostale dijete, svima se opet kile nakon nekog vremena vrate.

Ništa ne pada s neba, baš ništa. Za sve što želimo moramo se izboriti sami. Dosljednost neka vam je najveći prijatelj. I upornost. Sve se može, samo to trebate željeti.

Vlasta Janton

[email protected]

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)