Uvijena u nježni zagrljaj snažne ljubavi polako tonem u prvi san. Spokojna, mirna i sigurna. Ovdje me niko i ništa ne može dotaći, ovdje sam zaštićena od svih nevolja ovoga svijeta. Puštam da me ljubav miluje po toplim obrazima, zaklapam sanjive oči i počinjem da sanjam.

Voljeni lako zaspu. To sam shvatila otkad imam tebe. Lako je zaspati spokojan i siguran kada znaš da negdje na ovom svijetu, na nekom drugom jastuku, u nekoj drugoj sobi neko misli na tebe i dao bi sve da može kraj tebe da se probudi. I tako, zaspem. Svaku noć. Nema više neprospavanih noći i teških jutara, samo spokojna žena koja zna koliko je voljena. Kada si voljen to osjetiš. Nisi sam čak i kada se više niko ne nalazi u istoj prostoriji, ne možeš osjetiti ni bol, ni samoću, ni tugu, već samo blaženo spokojstvo i osjećaj da ovaj život ipak ima smisla. Nasmijem se. Jer te imam, jer me imaš, jer imamo jedno drugo. Nasmijem se jer po prvi put u životu ja više nisam sama. I kad si tu, i kada nisi, ja znam da nisam sama.

l

Oduvijek sam sebi postavljala neka pitanja na koja nisam znala odgovor. Bunila su me, zabrinjavala. Zanimalo me da li je moguće u ovo današnje ludo doba sresti osobu koja bi eto, bar ponekad mogla da vas voli više od sebe same? Da li su ljudi sposobni nekoga da vole više nego sopstvenog sebe? Postoji li takva ljubav, iskrena i iskonska, da tuđu sreću staviš ispred vlastite, i da svim naporima se trudiš i pokušavaš tog nekog svog učiniti srećnijim nego što  jeste, iz čistog razloga što te boli njegova nesreća pa bi svijet okrenuo naglavačke ne bi li to promijenio? Postoji li emocija koja to opisuje, da li se ona može objasniti kao ljubav?  Ništa to nisam znala i ništa nisam razumjela dok ne sretoh tebe. Svako od nas drugačije tumači ljubav. Za neke je ona samo riječ, za neke je cijeli svijet. Neki je ne vide i kad im je pred nosem, a neki ne mogu da je nađu jer im bježi. Obično je imaju oni što je ne zaslužuju, a nemaju oni što iskreno vole.

Ljubav je baš čudna zvjerka. Može da te navede na najgore i najbolje, da od tebe napravi idiota ili najboljeg na svijetu. Da te navede da misliš da si dovoljan ili ono suprotno, nikad dovoljno dobar. Ako je prava, ako je iskrena, napraviće od tebe novog, boljeg čovjeka. Postaćeš neko kome je stalo, neko ko cijeni svaku stvar na ovom svijetu. Neko ko se smije ujutro prvim sunčevim zracima, ili uveče mjesecu i sjaju zvijezda.

Sve ono nekad nevažno, postaje važno. Ako je prava, ljubav neće da boli. Prožimaće te osjećaji sreće i čistog blaženstva, spokoja u sebi samom i ljubavi koju nikako nećeš moći da ograničiš i sakriješ. Pogledaj se samo. Pogledaj šta je ljubav učinila tebi. Na nekada namrgođenom licu nema ni traga gorčine, nekada stisnute, ljute usne sada se smiju. Te opasne oči sada su blage. Taj nekada grub i nagao čovjek, postao je maza. Eto šta ljubav napravi čovjeku. Ili bolje da kažem,  eto kako ljubav od osobe stvori čovjeka…

Aleksandra

[email protected]

 

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Komentari