Više me ne želiš pored sebe. Ne želiš da te ljudi sa mnom vide, ne želiš da priznaš pred svijetom da me voliš. Sada ti nisam dovoljno dobra da bi nas ljudi vidjeli zajedno? Sada sam, čekaj šta ono, loša? Polovna? Nedovoljno dobra da bi me se nazvalo svojom? Izvini, prečisti, no stiglo me, čini se, tvoje sve.

Nekada sam bila bezgrešna. Naivna, nevina, čista. Takvu si me dobio, netaknutu, i takva nikad nečija, postala sam samo tvoja. Tvoja svakim milimetrom i atomom sebe i svoga bića. Prvi si ljubio ove usne, prvi dodirnuo nježno tijelo, prvi ušao u neiskvareno srce. Niko ti nikada nije mogao o meni ružnu riječ reći, jer nije ih bilo. Bila sam idealna i voljela sam te cijelim svojim bićem.

A sjećaš li se sebe, kakav si mi ti došao? Sjećaš li se pretužnih velikih očiju koje su ćutale dok si me pred svima pravio budalom? Sjećaš li se da sam te i tada previše voljela? Od prvoga trena sam morala da se borim za tebe. Od prvoga dana, uvijek je tebi nešto bilo važnije. Ja nikad s tobom nisam imala pravo izbora. Ako nisam htjela da te izgubim, morala sam pristati na sve što mi je servirano, nebitno šta sam mislila i da li je to moglo da utiče na mene?

large (2)Dopuštala sam da tvoje odluke koji si donosio, da bi učinio nešto za sebe, usmjeravaju moj život u pravcu koji ti odrediš. Uvijek si bio važan ti i samo ti. Tvoje želje, tvoje ambicije, tvoji snovi… A mene u svim tim pričama nikada nigdje nije bilo. Pitam se sada, kakav li mora biti taj osjećaj, kada znaš da si nekome bitniji od njegova vlastita života? Kako je to znati da bi neko učinio sve za trenutak s tobom, znati da taj neko žrtvuje svoje sve da bi ti bio srećan? Reci mi, jer ja ne znam!

Ja sam nekako otpočetka bila samo s one strane medalje! Godinama si mi uzimao sve više mene, a davao sve manje sebe. Kao da to tako treba. Bio si gluh i nijem za svaki moj krik, za bol i dušu koja se raspadala. Bio si slijep da ne vidiš kako žena koja te više od života voli pred tobom i zbog tebe propada. Govorila ti je nisi slušao, plakala je, nije te bilo briga. Puštao si da krvari, puštao si da za tobom umire. Zašto? Godine bez ljubavi su je uništile. Pala je na dno, više nemajući snage ni da ustane. Tvoja se djevojčica umorila, tvoja je djevojčica predugo za oboje morala biti jaka, tvoja je djevojčica pala. Zbog ljubavi koju nije dobila, poruka koje nikada nisi napisao, noći i dana koje nisi bio tu i zbog svega što ti je bilo važnije.

Ona, bezgrešna, pala je. Mali je anđeo izgubio bitku. Mali je anđeo umro bez ljubavi. Onaj koji nije zgriješio nikada, jer ni ne zna kako se to radi, pa naivan napravi najveću grešku. Bol ga zaslijepi, od osjećajnog dođe na bezosjećajno i onda ga je lako natjerati da skrene s pravoga puta. Ja sam bila baš takva. Bol me je uništila, odbacila sam krila koja sam nosila i srljala ravno u propast. Odbacila sam sopstvenu sebe i sve što sam voljela. Uništila se. Samo za mene nema milosti, za mene nema oproštaja. Onoj koja je sve opraštala godinama ti oprostiti ništa ne možeš.. Onoj koja je zbog tebe pala pomoći da ustane nećeš? Pustit ćeš da pati. Pustit ćeš da tone jer tebi takva ne treba. Ti si ipak onaj divni mamin sin kojem ide sve najbolje, sve savršeno?

Čak i to što sam zbog tebe uništila sopstveni život ništa ne mijenja. Kao voliš me, ali sama sam kriva? Ili se ti, dušo, samo bojiš da te mama više ne bi tapšala po glavi kad bi joj rekao da me takvu, nečistu, ponovo želiš? Hajde reci mi, što joj to ne priznaš? Možda tada prestane svakom biću govoriti koliko sam loša, možda joj to zatvori usta koja ni sama čini mi se ne znaju šta kažu! Možda tada bude znala cijeniti što je neko umro za njezinoga sina! Ali neka ti bude, ljubavi. Pusti ti da nam životu propadnu, pusti da ljubav bude ubijena. I ostani živjeti sa tim da sam ja imala jedan veliki grijeh. Ne zbog pogrešnog puta, već što sam voljela čovjeka bez emocija. Tebe!

Mia

Svoje tekstove koje želite objaviti anonimno u našoj rubrici “Interview pod šifrom” molimo šaljite na mail: [email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari