Nož u leđa. Odlazak zauvijek i vječito pitanje “Kako sam bila tako glupa?” Ne, ne pričam o njemu, koji je samo otišao nekoj drugoj u zagrljaj. Pričam o puno važnijoj osobi od dečka, o prijateljstvu. Svi smo primili taj udarac, ako niste imate sreće ili ste premladi.

Život je dug i na žalost rijetko je tko pošteđen tog razočarenja. Jednog dana, svima se dogodi. Svi dobiju nož, zbog kog su dugo zbunjeni i izgubljeni. Ona, osoba kojoj si vjerovala sve, smatrala sestrom, bila spremna u pidžami ako treba proletjeti ulicu samo da je zagrliš i budeš uz nju, okrenula se protiv tebe. Izdala te. Sada si u bedu i plačes u sobi. Teško je ustati iz kreveta i nastaviti živjeti. Teško je slušati one vaše pjesme i gledati sestre Kardasian. Život je sranje, pomisliš svako pet minuta kada u prolazu susrećeš djevojke kakve ste bile vi, prije samo nekoliko dana. Do vraga, što se događa? Zašto je baš ona morala izdati te, i ostaviti samu? Pitaš se što si krivo uradila, možda si je nesvjesno povrijedila!? Možda je zbog onog lika, koji je prišao tebi, a ne njoj. Možda je ljubomorna na novu torbu?Možda je našla novo društvo. Možda te samo ne zaslužuje, jer ipak nije dobra osoba. Reći ću ti. Otišla je, jer nikada i nije bila prava
osoba. Pravi prijatelj nije ljubomoran i ne želi ti zlo. Pravoj prijateljici ne smeta što je neki lik došao do tebe, a ne do nje, drugi put bi neki drugi prvo primjetio nju. Prava prijateljica se zbog takvi gluposti ne ljuti na tebe.

Svi smo prošli takva prijateljstva. Ljude kojima ti nikada nisi ni na top 10. Važniji je i lik iz tramvaja od mene. Kužim te. O kako dobro. No radije sam to pravdala i držala masku glupe i naivne cure. Lakše je glumiti, nego prihvatit istinu. Ja sam za nju uvijek bila manje vrijedna. Radije je davala ponižavajuće kritike, nego rekla nešto lijepo. Kada bih bila u nečem bolja od nje, prešutjela bi to. Sve to sam lijepo ignorirala i za mene je ona bila najbolja prijateljica na svijetu. Pravdala sam činjenicu da ni ona nije
došla na moj rođendan, jer ima važnijeg posla, a rođendana će biti. Nema veze. Nema veze ni što nikada nema vremena za kavu. Nema veze ni što nema vremena da me sasluša i da mi savjet kao ja njoj prošli tjedan. Nema veze što je dečka koji mi se sviđa ismijala i nazvala najružnijim na svijetu, iako ga je 2 tjedna kasnije pokušala zavesti i uspjela u tome. Nema veze što u autu nikada nije bilo mjesta za mene, jer ih je previše. Ja ću drugi put sigurno. Ma 100%. Jer sam glupa i slijepa i vjerujem joj. Jedan dan se prestala javljati i pozdravljati na cesti. To je bio najbolji potez i njen poklon meni. Spasila me. Otvorila sam oči nakon 4 godine.

woman-1253506_1920

Počela sam živjeti i gledati sebe drugim očima. Shvatila sam svoju vrijednost nakon tolko vremena. Da je bar prije otišla. Naravno da sam bila u bedu neko vrijeme. Htjela sam ju zvati. Plakala sam i pitala se što sam krivo rekla. Vrijeme me izliječilo i opametilo kao i sve nas. Da li mi nedostaje? Nimalo.

Konačno cijenim sebe i vjerujem u sebe. Naravno da i danas slušam savjete prijateljica, no zbog nikog više ne sumnjam u sebe. Pravi prijatelji postoje. Rijetkost su, ali ima ih. Trebaš ih znati prepoznati pokraj svih tih daveža. Nikada nemoj zaboraviti da nitko nije vrijedan, da plačeš i smatraš se manje vrijednim. Čak ni prijatelj, doduše, on te nikada i neće dovesti do suza i sumnje. Nisi sama.Ne zaboravi to. Ustani iz kreveta, nasmiješi se i nastavi. Svi trebamo prijatelja, no ne znači da ne možeš biti sretna, dok se
prva prijateljica ne pojavi.

Josipa Milas

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari