Kako se pronaći, kad se jednom izgubiš? Kad staze koje si pratila više ne vode nigdje i zapravo shvatiš da se vrtiš u krug? Kako se vratiti – sebi?

Bilo bi lijepo kad bi odmah po rođenju dobile prave upute kako živjeti i priručnik s idejama za pustolovine, jednu malu teku da bilježimo samo sreću, a da se nesreća momentalno briše i udžbenik na kojem bi pisalo ŽIVOT. U tom udžbeniku, najvažnijem udžbeniku, pisala bi rješenja za sve dileme i sve moguće probleme.

Mame bi nam čitale iz njega dok ne porastemo i ne naučimo slova. Sva poglavlja bila bi podijeljena po dobi… imale bi priručnik za život. Ovako dobijemo pelene, dude, puse… vrijeme i splet okolnosti. Naučimo voljeti, mrziti, ljutiti se, pogubiti…

Nitko nas nije naučio kako se ponovno pronaći. A cijeli svijet je skrojen tako da nas namjerno navede na krivi put – uvijek iznova.

I ja sad tako stojim na toj svojoj stazi. Nimalo mi se više ne sviđa i ne namjeravam se ovdje više zadržavati. S jedne strane vidim more. Mirno, tiho, osunčano suncem koje se u njemu ljuljuška. S druge strane vidim tragove koje sam ostavila dok sam ovuda prolazila, a pod nogama pijesak i kamenje. Negdje u daljini nazire se nebo. Ispod tog neba je dio mene koji se pogubio.

12435223_10207001247924174_1251682624_o

Dugo sam pokušavala doći do njega, hodajući istom tom stazom uzduž i porpijeko i čudila se što nisam daleko stigla. Sad, spustila sam pogled na svoje dlanove, koje sam toliko dugo štedjela. Otpuhnula sam i sagnula se. Između mene i mog neba, nalazi se žbunje. Milijun kopriva, kupinja, suhe trave, niskog granja, pokoji poskok u prikrajku i ruke koje se ne boje žuljeva.

Nisam dobila priručnik za život. Dobila sam priliku da u svom životu naučim najviše što mogu i da se borim za onaj komadić neba ispod kojeg mi spava duša.

Ostalo je ionako na meni…

Marija Klasiček

[email protected]

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari