Ruta Samobor – Sarajevo – Samobor…

Otišla sam rano na spavanje, jer sljedeći dan smo planirali putovanje u Sarajevo. Dugo sam željela vidjeti taj grad. Maštala sam o tome još puno prije rata. Poslije su mi govorili da Sarajevo više nije isto, da je s ratom izgubilo dušu, da Baščaršija više nije ono što je bila… da nema više raje i da to više nije to. Ja ne znam kakvo je Sarajevo bilo prije, pa neću moći vidjeti razliku, ali svejedno sam silno željela vidjeti Sarajevo.

vijecnica

Sarajevoquote_Fotor

Putovanje je bilo ugodno, a poruke od prijatelja iz Sarajeva stizale su cijelo vrijeme. Već prije nego što smo stigli tamo, osjećali smo se dobrodošli, jer tamo nas je čekala naša raja. Poslije sam shvatila što je “raja” i zašto je taj izraz specifičan za Sarajevo. Poslije sam shvatila i zašto sam toliko dugo i uporno željela tamo ići. To je grad koji jednostavno uđe čovjeku u krvotok. Ništa spektakularno, a toliko posebno. Uđeš u grad kao potpuni stranac, a izađeš iz njega nakon par dana s osjećajem da odlaziš iz svog grada. Obuzme te jednostavnost i mirnoća unatoč gužvi, svlada te toplina ljudi i duh mjesta. Samo tako! Dođeš jednom i poželiš doći opet i opet.

Raja je specifična i posebna riječ, koja odlično opisuje mentalitet Sarajlija. Jednostavni, topli i otvoreni ljudi čine raju. To su oni koji za sebe kažu da su Sarajlije prije svega i bez obzira na vjeru ili narodnu pripadnost. Iako ste tamo stranac, lako ćete raspoznati raju od ostalih ljudi.

Raja su oni nasmijani, vedri i ponosni na Sarajevo. Raja su i oni koji vas u svakoj radnji pitaju kako ste, iako ih nikad prije niste vidjeli. Njih zaista i zanima kako ste i to ih čini rajom. Raja su ljudi koji imaju vesele oči i oko njih bore smijuljice. To su oni koji imaju prikladan izraz za svaku stvar, radnju ili emociju i to su oni koji rado zbijaju šale.

Njihov humor ocrtava onu finu razliku između običnog i sarajevskog humora.

nemanakosjedit_Fotor

Bili smo gosti stare sarajevske obitelji i imali smo priliku razgledati grad u njihovom društvu. S posebnim i nenametljivim ponosom pričali su nam o svom gradu, pokazivali znamenitosti i skretali nam pažnju na važna povijesna mjesta. Namjerno neću detaljno opisivati mjesta koja smo posjetili, jer ih ionako već vjerojatno znate. Cilj mi je približiti ljude i grad iz drugačije perspektive. Htjela bih vam prenijeti svoje intimne impresije, jer turističke informacije su vam dostupne svagdje.

Dakle jutrom nas je budio poziv na molitvu s minareta. Glasno, a ipak uhu ugodno i nenametljivo, no budući smo navikli na crkvena zvona ovo je bilo za nas potpuno novo i drugačije. Živimo u dijelu Hrvatske gdje prevladavaju katolici i nismo se do sada tako blisko susreli sa ljudima neke druge vjere, a budući da se ukazala mogućnost, odlučila posjetiti džamiju. U dugačkoj haljini i prekrite kose, ušla sam na sveto mjesto gdje muslimani obavljaju svoje molitve. Svidjelo mi se ozračje i jednostavnost, a kako sam bila u društvu prijateljice muslimanke, dobila sam i odgovore na sva pitanja, tumačenja o pravilima ponašanja i vjerskim navikama. Zaista sam zahvalna što sam imala priliku za susret s islamom jer sam tako najbolje uvidjela sličnosti u vjeri, kao i tumačenja ljubavi i poštovanja prema svim ljudima bez obzira tko su i odakle dolaze. No, Sarajevo je grad susreta različitih kultura i s pravom nosi takvu konotaciju, jer u blizini džamije nalazi se sinagoga, pravoslavna crkva i katedrala katoličke crkve.

Sarajevomeeting

Pravoslavna crkva je bila također otvorena za razgledavanje, pa smo na moje veselje i nju obišli. To je bio moj prvi susret i s pravoslavnom crkvom i dakako, mjesto gdje čovjek osjeća mir i poštovanje uvijek prija i izaziva ugodne osjećaje. Ponovo mi se nametnuo isti zaključak – vjera spaja ljude koji vole, poštuju i uvažavaju, a ostali nisu vrijedni spomena. Nakon džamije i pravoslavne crkve, posjetili smo i katoličku katedralu, te na trenutak zastali uz jednu od “Sarajevskih ruža” – spomen na neka teška i tužna vremena i ljude koji su stradali, a nisu smjeli. Spomen na vremena koja su nedavno učinila Sarajevo kao i mnoge druge gradove bivše Jugoslavije tužnim spomenicima na besmisao rata.

ruza_Fotor

Shvatila sam zašto su Sarajlije prije svega Sarajlije, a tek onda sljedbenici svojih vjera i običaja naroda kojima pripadaju. Oni jedni drugima ne smetaju, uzajamno se poštuju i ne ograničavaju se u prakticiranju vjere, što je odlična formula za miran i lijep suživot. Razgovarajući s domaćinima, pronašli smo mnoge sličnosti u običajima, načinu poimanja i funkcioniranju obitelji. Tražili smo sličnosti, a ne razlike i to je ono lijepo što je spojilo naše dvije kulturološki različite obitelji.

Ponijela sam iz Sarajeva prije svega zahvalnost domaćinima što su nas ugostili i podijelili s nama svoj dom i svoju obitelj, sjećanja na divne ljude i njihovu srdačnost, toplinu i jednostavnost. Mnoštvo autohtonih okusa spojenih kroz domaću kafu, rahat lokum, dolme, ušećerene bademe, sarajevske baklave- također nosim kući, s obećanjem sebi samoj da ću se uvijek ponovo vraćati.

kafa_Fotor

Ponijela sam kući i svoj ispunjeni san o Sarajevu, koji je tako dugo tinjao u meni, a sada ga nosim kući ostvarenog na najljepši mogući način. Draga raja koju smo u ovom virtualnom svijetu našli, postala je dio našeg obiteljskog blaga u stvarnom svijetu. Kažem “blaga” jer kaže i narodna poslovica da familiju dobiješ rođenjem, a prijatelji su familija koju biraš sam.

Hvala vam dragi prijatelji i do viđenja u Samoboru!

Viktorija Herak

viktorija.herak@amazonke.com

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete