Prazan list papira stoji ispred mene, a pitanje lebdi iznad glave. Kako da na papir prenesem nešto što je u isto vrijeme vrlo jednostavno i prilično komplicirano? Kako da vam predočim splet postupaka, emocija, ton, boju glasa i snagu osjećaja prema osobi koju ne poznajete? A trebali bi! Svi bi trebali upoznati barem jednu takvu osobu i biti sami nekome takva osoba. To je ljekovit odnos i dvosmjeran. Svakome od nas neophodan.

faces-550786_1920

Podsjeća me na dvije puzzle. S jedne strane savršeno prianjaju jedna uz drugu, a ostale tri strane su slobodne da se poklope s nekom drugom puzzlom, s drugim komadićima slike koja zaokružuje život. To je odnos lišen ljubomore, zavisti, ljutnje, podmetanja, posesivnosti, uvrijeđenosti ili one svima znane obične, nepatvorene ženske zločastoće. Ne postoji savršen odnos, niti savršeni ljudi, ali nisu ni potrebne savršenosti. Dovoljno je biti čovjek čovjeku. Puno je ako imaš nekoga s kim ti je užitak šutjeti, nekoga kome ne trebaš puno pričati i sve obrazlagati. Nekoga tko će ti bez razmišljanja reći da si pogriješila i bez kalkuliranja te “oprati” kad to zaslužiš. To su one osobe o čijoj kritici ćete ozbiljno razmisliti i nećete se pitati da li je bila iskrena ili ima li neke skrivene namjere, jer nema.

Ne volim ona pahuljasta ženska prijateljstva koja podsjećaju na sektu. Ne odgovaraju mi.

Ne zovemo jedna drugu kad kojoj pukne nokat ili da bismo jedna drugoj prepričale svaku minutu upravo minulog dana. Ne razglabamo satima o trenutno modernoj boji laka za nokte, niti trkeljamo o tome da su muškarci glupi, jer obje znamo da nisu. Totalno smo različite, a opet u mnogim stvarima iste. Ne čujemo se svaki dan, ponekad ni svaki tjedan, ali kad se napokon sretnemo, nastavljamo tamo gdje smo zadnji put stale. Ne zamaramo jedna drugu glupostima, ne prenemažemo se i ne glumatamo. Ona je vrlo neobična i netipična žena. Jaka, razumna, duhovita, odmjerena i direktna. Često je u životu bila tužna, još češće se radovala. Par teških životnih situacija učinilo je od nje čvrstu i nepokolebljivu ženu, ali i emotivca koji ne prosipa suze tako lako. Osobu nemirna duha, sa smiješkom na licu i pogledom ravno u oči. Ta se ne premišlja puno i ne kalkulira dugo. Čas je ovdje, čas tamo. Rekla bih ponekad da joj je svijet pretijesan. U jednom trenu je glamurozna dama, već u sljedećem mangup koji je u stanju u pidžami prošetati do kafića, kao da je u najskupljoj dizajnerskoj haljini. Ne treba joj vise od 3 minute da se spremi za izlazak jer nema u sebi niti trunku one zamorne ženske kompliciranosti. Nosi u sebi tisuće predivnih boja, emocija i onu divnu žensku toplinu, no sve to je u njoj pospremljeno na prikladno mjesto- da joj ne bi smetalo u svakodnevnom životu. Nije sladunjava, ali znaš da te voli. Neće plakati i naricati, ali potražit će te kad je tužna. Radit ce sedam stvari odjednom i možda biti na drugom kraju svijeta, ali javit će se točno u trenutku kad ti je potrebna. Šutjet ćemo zajedno uz kavu, žubor naše rječice ili gradsku vrevu i bit će nam objema ta šutnja ugodna. Možda ćemo crkavati od smijeha i pričati u glas, svejedno je, jer svakako ćemo uživati u druženju.

Nismo si nikad povjerile velike životne tajne, jer ih nema niti jedna od nas. Podijelile smo samo stavove, poneki trač, sličan svjetonazor i ležernost prema životu. Ne tješimo jedna drugu jer to nije potrebno ni meni ni njoj, ali saslušamo se i to je ono što je ljekovito. Ne savjetujemo se jer rješenja za probleme leže u nama samima, ali izmijenimo stavove i to pomogne. Ne natječemo se međusobno jer smo sasvim različite, no komentiramo jedna drugu. Smijemo se na vlastiti račun bez trunke zločestoće ili zlobe. Ona je borac i vrednica, ja sam ljenguza i kukavica, ona se savršeno orijentira, ja se izgubim na praznom parkiralištu, ona je odlučna i neustrašiva, ja se premišljam i strahujem. Meni pomaže njena neustrašivost i odlučnost, a njoj moja mirnoća i postojanost. Ona je plavojka, ja sam crnka.

Ona je čovjek i ja sam čovjek, a kad je čovjek čovjeku čovjek onda je to prijateljstvo.

 

Viktorija Herak

[email protected]

Komentari