Ja sam žena. I ja imam pravo na sreću. Imam pravo na izbor, na greške, na padove i na uspjeh. Imam pravo na vezu i na slobodu. Na brak i na razvod. Imam pravo na život. I ko si ti da mi sudiš? Ko si ti da mi govoriš kako ću taj život živjeti? Ne, ne trebam ti objašnjavati zašto se nisam udala. Ne trebam ti objašnjavati ni zašto njega ne volim iako je sto puta bolji od ovog kojeg volim. Brojiš mi godine, korake. Pratiš poglede, mjeriš kilograme.

Izgubila sam par kilograma jer me on ostavio. A kako znaš da nisam vježbala ili bila na dijeti? Moje vršnjakinje već odavno imaju djecu, nije ti jasno šta ja čekam? Šta glumim, šta biram? Ako se ne udam ove godine, zakasnit ću s rađanjem djece. A kako ti uopće znaš da ja želim djecu? I zar ti nije nitko rekao da brak ne služi samo za rađanje djece? To je zajednica koja treba da je ispunjena ljubavlju i poštovanjem, a djeca su plod te ljubavi.

Ja sam žena. I ja imam pravo na gluposti. Imam pravo da se pokajem zbog njih i ispravim ih, ali mogu i da im se nasmijem u facu. Ja sam žena i nisam bezgrešna. Griješim i ispravljam svoje greške. Učim na njima, ali ih i ponavljam. I ko si ti da mi sudiš?

long

Ko si ti da sudiš njoj? Ko si ti da joj kažeš da trpi, da se u braku mora trpjeti? Ko si ti da joj sudiš jer je pogriješila, jer nije izabrala pravog bračnog partnera? Nije ni ona htjela da bude ovako. Nikad nije ni sanjala da će biti ovako nesretna. Zaljubila se u divnog, zgodnog, pažljivog muškarca. Nije ni sanjala da će se taj njen princ pretvoriti u žabu već poslije par mjeseci braka? Nekad mirisao na divne muške parfeme, odisao muževnošću a sad bazdi na alkohol i bijeli luk. Kupa se samo za specijalne prilike. I ona je nesretna žena.

Nesretna je jer je svoj život drugačije zamišljala. Jer je drugačijeg muškarca izabrala za životnog saputnika, a dobila je dosadno, smrdljivo, čangrizalo koje liječi svoje komplekse tražeći njoj mane i nedostatke. I ko si ti da kažeš da nema pravo pokušati svoju nesreću pretvoriti u sreću? Ko si ti da sudiš o tome da li je imala dovoljno dobar razlog da ga ostavi? Šta je za tebe dovoljno dobar razlog? Koja su tvoja mjerila? Ne znaš ti šta se dešavalo između njena četiri zida. Ne znaš kakve su se oluje odvijale u njenoj duši, niti šta je slamalo njeno srce.

Možda je trpjela maltretiranje. Ne fizičko, već psihičko koje je možda i gore od ovog prvog, jer se ne vidi i za njega nemaš dokaz. Njime te jedu iznutra, lagano i hinjski. Nema modrica, nema dokaza a ti nestaješ. I ko si ti da kažeš da se to treba trpjeti? Da nije imala pravo da ode i počne život ispočetka. Zar treba tebi neko da objašnjava svoj život i pravda svoje odluke? Ko si ti da sudiš i meni i njoj i onoj trećoj? Onoj što je ostavila muža radi nekog drugog. Zaljubila se i otišla. Zar tebi da se pravda? Zar ti da joj sudiš? Ili onoj što je skupila snage i ostavila onog koji ju je godinama varao? Ili onoj koja je izabrala karijeru umjesto braka i djece?

Hajde spusti taj kamen i prije nego što ga baciš na mene ili nju pogledaj malo sebe. Da, sebe pogledaj, ne nas. Pobrini se za svoj život. Sigurna sam da ni u njemu nije ništa posloženo. Sigurna sam da imaš smeća ispred svojih vrata. I prije nego što baciš taj kamen na mene ili nju, pometi ispred svojih vrata. Brini svoje brige. Donesi svoje odluke. Ne sudi nama što smo dovoljno jake da slušamo svoje srce i slijedimo svoje snove. Što smo dovoljno jake da svoj život krojimo prema svojim željama ne prama tvojim.

Ne sudi nama što ti nemaš dovoljni snage da živiš svoj život, brineš svoje brige, pa se baviš našim životima. Baviš se životima žena koje znaju da ne moraju trpjeti. Žena koje znaju da imaju pravo na sreću. Koje imaju i dovoljno snage da se bore za nju. Da, znamo mi da život nije bajka, ali isto tako znamo da ne mora biti ni noćna mora. I prije nego baciš taj kamen na mene, nju, onu treću… prije nego nas popljuješ, sjeti se da nisi u našoj koži, ne koračaš našim koracima, nemaš našu pamet ni naše srce u grudima i nemaš pravo da nam sudiš.

Ilda Dedić

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari