doll-1585348_1920

Prvo se udaš, pa stvoriš jedno dijete, pa onda još jedno.

To troje djece (mislim dvoje plus muž) te zaokupe neki broj godina.

Taman kad se malkice opustiš i pomisliš da su svi odrasli i da ćeš malo odahnuti, ono zadnje dvoje počnu stvarati svoju djecu.

Ovo podsjeća na happyline, je l’ da ?!

E, tad  počinje novi život!

Ujutro počnu izvirati iz svih kutova kuće…

Veliki, mali, nejačad, jačad, tvoja djeca, njihova djeca….

Potom svi odjednom u glas pričaju i dovikuju se- odmah čim ustanu, odmah!

Sve što si kroz noć pospremila razbucaju, zaprljaju svo suđe, pojedu sve što si skuhala, ostavljaju stvari po svukud.

Na svakom ćošku ima duda, bočica, vesti, mobitela, tenisica, japanki, slikovnica, nagriženih jabuka, kamenčića iz dvorišta i onih čudesa.

Do podne si luda od svega i svih, ali tada je vrijeme za popodnevni odmor.

Veliki pokupe male, pa se smiju, ciče, skaču, pjevaju i najzad svi zaspu.

Misliš okey, sad ću brzo u miru skuhati ručak.

Veliki ručak za svejede, nešto za ništajede i mali ručak za male. Ostali još sisaju, ali moraš se pobrinuti za njihove matere jer inače nemaju mlijeka pa sisavci plaću.

Gledam svu tu gungulu oko sebe i shvatim da me sav taj košmar čini beskrajno sretnom.

Sve ih volim i koliko got mi je teško, ništa mi nije teško!

Ludo, jeda?! Jbga, ali je tako!

Jednom, u neka davna i drugačija vremena bile su dvije akcije, a sve ovo danas je samo reakcija na neke uspjele akcije.

Lijepa i vesela reakcija!

 

 

Viktorija Herak

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari