Zaljubljen u Malénu!

Prvi put pišem o njoj, govorio nikad i nisam. Znaš teško je to! Za muškarca nekako i sramota… ali možda me bolje upoznate tako, ako otvorim dušu i ravno u glavu ispričam nešto intimno. Nešto samo svoje…

Prije 6 godina, a za mene kao da je jučer bilo, slučajno sam se našao u ringu s njom. Nisam znao ni gdje ni kako ali spucala me ta ljubav, ta lukava kurva, tehnički nokaut. Posrnuo sam, ošamućen i zaslijepljen sam dugo ležao. Mnogo trenutaka ostalo je zapisano u memoriji uma, ali ni jedan tako jasan, detaljan, potpun, kao taj dan. Spremljen u posebnu datoteku negdje između uma i srca. Datoteka s jasnim datumom, godinom i tajnom lozinkom – top secret…

Napunio sam 18 i malo prije faxa sam otišao do rodbine, u jedan mali gradić, koji je jedva imao taj status, tu sam imao ostati dva tjedna, pored bliže rodbine, a tu su stanovali i moji kumovi. Iako već rujan, još vruće bablje ljeto i dok sam gazio stepenice stare zgrade, do četvrtog kata, već sam se kupao u goloj vodi, košulja se skoro sljepila na meni…

Pozvonio sam, kuma je otvorila, čestitao sam joj ročkas, poljubio i uručio cvijeće, mada neugodno mi je bilo poljubiti je jer sam bio pre-znojan. Bio je tu uži krug njihovih prijatelja ali i cura koju nisam poznavao. Hmm do pola večeri nisam je poznavao a u ostatku kao da sam je znao cijeli život, i život prije toga…

Nisam nikad upoznao savršeno biće, mislim da i ne postoji nitko savršen, ni ona nije bila savršena, ali je bila najbliže tome što sam vidio. Nakvarcana koža i savršeno bijeli zubi su činili takav kontrast, ali tako lijepu komponentu s tamnim očima i žarko crvenim karminom.. Duga, crna, kosa padala je na jednu stranu ramena do grudi dok je na drugom ramenu ponosno prkosila istetovirana ruža. Njena ljepota je bila ravna Grčkoj božici. Imala je fin i nježan glas i dok mi je pričala slušao bih je kao hipnotiziran. Skenirao sam je od glave do pete u više navrata. Pridobivala je svačiju pažnju a ponajviše moju. Moja Ana… radila je kao pravnik u općini, ponekad su je u šalama nazivali Općinarka!

Prvi put sam se zaljubio preko glave.

Razmišljao sam o njoj svaku večer pred spavanje, sanjao je i budio s njom. Pravio filmove u kojima smo nas dvoje glavne uloge, samoća mi je bila tako ugodna s njom u mislima… dok stvarnost nije bila ni blizu toga. Vječiti protagonist na meti trača. Muškarci bi dobacivali i međusobno se hvalili “prolazima” kod nje, dok su pak cure omalovažavale njen stil odijevanja. I jedni i drugi dodjeljujući joj titulu; žene bez morala… I danas mislim da su svi bili samo ljubomorni, muškarci što je nisu mogli imati a žene što nisu mogle ličiti na nju… Okićena uvijek lijepim osmjehom nije pridavala pažnju tome iako je znala. Iako ju je boljelo. Boljelo je i mene što sam morao i mogao biti samo nijemi promatrač, a ona kao Malena u svom gradu…

screenshot_2016-09-11-12-46-31-1Divio sam joj se i žalio je u isto vrijeme. Prerasla je ona taj grad ali je nekako zapela u njemu… Išlo mi je u korist što je bila najbolja prijateljica mojih kumova, tako sam često imao priliku sresti je u tom kratkom periodu. Svaki put bi pristojno pozdravila i poljubila ciljano u obraz, iako sam Bog zna koliko sam želio da promaši bar milimetar, pa da osjetim njene usne, njen topli dah, da približimo tijelo uz tijelo i osjetim njene grudi na svojima.. (ahhh moja mašta, dotući će me jednom…)
Blagi ljetni parfem bi mi nadimao grudi, a pogled na njeno tijelo i dugačke noge, jedva suzdržavao erekciju.. Bila je moja ikona! Trebalo mi je hrabrosti koju tad nisam imao, bojao sam se.. – zaslijepljen njenim likom, smatrajući je božicom smjestio sam je visoko iznad mog nivoa! Meni uvijek nedostižna…

Nekako sam kaznio sam sebe, nisam mogao sljedeće cure gledati istim očima kao nju, a i njih sam kaznio jer nisu sličile njoj i odbacivao sam ih s izgovorom “jbg nije do tebe ,do mene je.”
Prošlo je jedno, drugo ma i još par ljeta. Propitkivao bih kumu o njoj, rekla bi: “upoznala je nekog tipa, vlasnika odvjetničke komore i preselila se k njemu u glavni grad, dobila posao kod istog…”
I nadam se da je sretna… zaslužuje da bude!

Ona je ostala moja priča, moja prva ljubav. Nažalost nikad izrečena i pokazana. Netko moj koga nikad nisam imao.
Moja Malena.

I vjerujem da je svatko od  vas imao svoju, nikad oživljenu, nikad iskušanu, veliku ljubav… samo niste imali hrabrosti ni šansu, ili vam je trebalo vremena ili pak niste imali dovoljno godina… ili jednostavno nije bilo suđeno.

Slaven

slaven@amazonke.com


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape