Pustite me u arenu s lavovima, borit ću se s njima, hoću, kunem se!
Suočite me sa mojim najvećim strahovima, prevladat ću ih.
Dajte mi šta god, ma bilo šta mi dajte da uradim u ovom trenu, sve ću, samo nemojte da se borim sama sa sobom.
Ovo je prokleto teško!!!
Boli, razdire, grebe, guši, ismijava, gura, udara, pada, plače, lomi, psuje, ne spava…ne mogu!!!
Nisam dobro, već 30 i kusur dana proživjela sam sva moguća stanja duše.
Već 30 i kusur dana kada suze krenu niz lice zaustavljam ih i govorim si da prestanem.
Već 30 i kusur dana ne dozvoljavam sebi da osjećam, jer kada osjećam bol me presavije i sklupčam se dok suze ne presuše.
Sjećam se doba kada sam bila naivnija, onih trenutaka kada bi srce i mozak započeli borbu, srce je uvijek pobjeđivalo, ili je samo bilo glasnije…
Sada sam u fazi kada mi i srce i mozak imaju jednaku snagu. (valjda)
Izludiše me!
Prvi put od kad znam za sebe navijam za mozak i činjenice koje je on izložio.
Prvi put gledam realno na cijelu situaciju. Jesam ja to konačno odrasla?
Bez obzira na moje navijanje, srce je borbeno, žilavo i ljuto, ne da se!
Glupo srce!
Na momente bude snažnije, posebno u onim trenutcima kada se umirim i ostanem sama, kada ga opet poželim uz sebe. Slaba sam.

vs
Navede me često da uzmem mobitel u ruke i ukucam onaj njegov broj, koji sam baš neki dan obrisala u nadi da ću ga zaboraviti.
Svaki put ga se bez problema sjetim, jednostavno, ne želi da se zaboravi, srce govori da će još poslužiti. Glupo srce!
Nerijetko otipkam poruku i samo sekundica fali da pritisnem ono ‘pošalji’, tada se uključi mozak dopre do desne ruke i odbaci mobitel dva metra od mene.
Srce vrišti da ga dohvatim i završim započeto, dok mozak ne dopušta da mu se približim.
Srce pobjeđuje. Kod mene jebeno srce uvijek pobjeđuje, uvjek jače, uvjek glasnije!
Poruka poslana, bez odgovora. Nema ga, nema a prokleto fali!!
Sada fali najviše.
Sada fali kao prijatelj, samo da me prigrli, pusti da naslonim glavu na njegovo rame i da mi kaže da ću biti dobro, da je tu, da će biti tu dok se ne priberem. Nema odgovora.
Prošla sam napad histerije, rijeke suza, čupanja kose, boli, nemira, tuge… Teško je!
Srce bi se možda utišalo, smirilo i odustalo da ima odgovore na sva pitanja koja ga muče.
Tišina, kada su potrebne riječi, najviše ubija.
Samoća, kada je potreban čvrst zagrljaj najviše ranjava.
Uvjeravam se da sam dobro jer moram biti dobro, a daleko sam od toga.
Nisam dobro, gušim se, tražim te, trebam te, a gdje si?
Gdje si kad trebaš najviše i kad boli najgore!?

Zatrpavam u sebi gomilu nemira, nastojim ignorirati osjećaje, a onda izazovem erupciju.
Nisam ti pametna više.
Volim te, to me boli najviše! Isto kao prije, ako ne i snažnije.
Boli me što nakon svega što se izdogađalo opet zaboravljam sve ono loše, a ne bi smjela.
U misli mi dolazimo oni blesavi i nasmijani mi.  Bojim se biti bez tebe.
Bojim se pomisli da nikada vise necu udahnuti tvoj miris.
Bojim se pomisli da nikada vise necu osjetiti tvoj zagrljaj.
Bojim se pomisli da nikada više neću izbliza pogledati u tvoje oči i dotaknuti tvoje usne svojima.

fb_img_1473532109247

Fališ mi – zadnjih dana posebno i to me nervira, jer ne želim da mi fališ!
U svemu si oko mene, a ne želim da je tako.
Ti znaš voljeti samo sebe, jer da si volio mene – borio bi se za nas, telefon mi ne bi šutio i ova tišina me ne bi boljela. Sekirao bi se da me voliš, i pitao me kako sam, jel’ mi treba išta, hoću izdržati sama ovo?
Da si volio mene kako sam vjerovala da voliš, sada bi bili sretni, planirali bi onaj ‘veliki dan’ o kojemu smo puno puta pričali.
Lezali bi na našem kauču u našem malom domu, rukom bi mi prelazio preko stomaka, gledali bi film…
Kupovali bi krevetac, možda plave bodije za bebu. Smijali bi se, planirali, borili i radovali. Bili bi sretni…
Samnom je nemoguće biti nesretan i ti to znaš. Mene su sitnice činile sretnom, znaš i to, samo sada ni sitnica nema. Ničeg više nema osim tupog bola i borbe ovog izmučenog, tvrdoglavog srca i mozga.
Borba sa samim sobom – gore borbe od te nema! Gora ne postoji…
Zašto ti nisam bila dovoljna?
Gdje sam pogriješila??

Divlji Anđeo

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari