Prozor u život…

Šetala sam uskom, izlizanom kamenom uličicom, u malom morskom mjestu. Polako s noge na nogu, prolazila sam pored starih ruševnih kuća u zabačenom dijelu otoka. Tamo sam šetala gdje turisti rijetko zalutaju, tamo gdje nema uređenih cvjetnih posuda, gdje nema ulaštenih drvenih klupica koje mame na sjedenje i uživanje u zalascima sunca, tamo gdje nema cike malih stranaca, niti pjesme s lokalne radio postaje.

Tamo sam išla gdje je mir. Tamo gdje je suncu teško da se probije i gdje mjesec svake noći uporno obasjava urušene krovove i pocrnjele zidove. Tamo gdje su zaostale neke odbačene ljudske sudbine, neke stare sreće i neke bivše tuge. U tim trošnim kućicama rađala su se djeca, umirali su starci, voljeli su se u njima neki ondašnji ljudi i svadili se. Započinjali i završavali svoje ljubavi, nadanja, strepnje i vjerovanja.

klem

Kakvi li su bili tadašnji muškarci? Jesu li imalo nalikovali na današnje? Jesu li svoje neuspjehe tovarili na pleća svojim ženama ili su tada još bili od onih koji su znali grliti, ljubiti, čuvati, razumjeti, podržavati…? Jesu li pazili i poštovali svoje žene? A žene? Jesu li voljele svoje muževe onom čistom i iskrenom ljubavlju, koja traje cijeli život? Je li im bilo mrsko da im posluže večeru ili operu robu? Jesu li mjerile i procjenjivale svaku sitnicu? Sjedila sam na kamenu, u dvorištu  jedne stare, napuštene kuće i pustila misli da lutaju. Zanimalo me kako su živjeli ti ondašnji ljudi? Kako su se voljeli i kako su jedno na drugo pazili? Pitanja su se nizala, a odgovora niotkuda. Koliko smo se promijenili od tada? Da li na bolje ili na gore?! Koliko ljubavi se ugasilo zbog inata, zbog bahatosti, zbog toga što se međusobno nisu poštovali ili ipak nisu znali jedno drugo čuvati i voljeti. Kolike su ljubavi opstale samo zato jer su morali poštovati stegu i instituciju braka?

Što bi o svemu rekle te neke ondašnje žene, da ih mogu sada pitati? Kad bi barem mogla pitati ondašnje muškarce što ih je radovalo, a što žalostilo. Jedini odgovor na sva moja pitanja je prozor omotan bodljikavom, ruzinavom žicom koja štiti tajne pospremljene u ruševne zidove, male trošne kuće u jednom primorskom gradiću.

Viktorija Herak

[email protected]

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like