Koliko se puta dnevno sretnete sami sa sobom? Koliko se puta potapšete po ramenu i kažete: “Uredu je, tu sam”? Čemu služite sami sebi? Koja je vaša suština?

Nikad nisam bila od onih žena koje ne vole krajeve. Za mene krajevi su kao obećanja od Boga za nove početke. Uvjek biram kraj svemu kad se sama sa sobom ne sretnem dugo. U bilo kojem odnosu. U ljubavi, prijateljstvu poslu. Smatram da mi ljubav pripada i nikad neću pristati na manje.

Prošli vikend bila sam na magičnom vjenčanju prijateljici iz djetinjstva. U Beograd. Tamo sam nekad davno ostavila sebe i godinama strepim od toga da se po sebe vratim. Otišla sam iz jednog odnosa za koji sam mogla umrijeti, pošla sam sebi za koju bih mogla živjeti.. I od tad, živim.

Čudno je, kako tijelo memoriše osjećaje, mirise zvukove… Mogla sam gotovo namirisati svoj strah, nemoć i neopisivu tugu koju sam osjećala ovdje poslednji put.

Beograde.. Toliko sam ti tekstova napisala, da sad ni ne znam da ti se obratim. Toliko si običan, prazan i bezličan da mi te je žao. Toliko sam ti htjela dati sve. Tebi i njemu. I toliko sam srećna što nisam.

Ono što pokusavam da kažem je da nikad ne prestajete da se družite sa sobom. Ja sam bila klinka kad sam se odlučila za sebe. Mislite da mi to nije bila najteža životna odluka? Životne prekretnice se dešavaju onda, kad ste za njih spremni! Ako niste spremni osluškujte svoje srce. Nikad vam neće reći da ostanete negdje gdje patite. Nikad vam neće reći kad vam se kosti protive i utorba gori da tako treba i da je to ljubav. Ljubav nema veze sa patnjom, krivicom strahom. Kad vam ljudi pokazuju ko su-povjerujte im! Ne stvarajte iluzije u svojim malim glavicama i ne pravite filmove. Ne možete mijenjati nikoga sem sebe. Neće vaša ljubav prema svijetu promijeniti svijet. Ali vaša ljubav prema vama hoce.

Danas vam neću davati recepte da živite dobro. Tehnike ranog ustajanja ili ovsena kaša nije spasila ni jednu dušu na svijetu. Ljubav je. Znate li što je poštena ljubav? Kad sam rekla svom najboljem prijatelju da sam dobila kolumnu za ovaj portal i uzbuđeno mu blebetala o tome, zaista je bio srećan zbog mene. Znam da mrzi da čita, ipak željela sam da pročita moje tekstove. Kad je izašla prva kolumna, znate što mi je rekao? “Možeš li da mi prepričas ukratko? Kad ti izadje roman pročitaću obećavam!”. Nasmijala sam se od srca i od sreće. Bila sam toliko oduševljena ovom iskrenošću da me ganulo.

Ne možete tražiti od drugih ljudi da rade ono što mrze da bi vi bili srećniji. To nije pošteno. Koliko ste puta to uradili? I onda ste tužni, jadni ogorčeni… Kukate naokolo kako sve dajete, a ništa ne dobijate. Ostajete tako jadni i umorni i propuštate suštinu. Suština je da on mrzi tekstove po portalima, ali voli mene. Podržavat će me uvijek, ali neće odustati od sebe. Moj roman ne postoji osim kao lični životni san. Možete li da dokučite o čemu vam pričam?  O podršci koja nema granice. O bezrezervnom vjerovanju da ću živjeti kao autor, iako to još uvijek nisam. Ne mogu patiti što ne voli da čita portale više nego bih li patila što kokoška ne umije da leti. To je apsurd.

Ne možete zamjerati ljudima koje volite što ne rade ono što vi smatrate da treba. Ali možete ako vas sputavaju da živite svoje snove. Ako ne zavolite njihovu suštinu idite odatle! Idite ako vaša istinska duša tu ne pripada.

jovana-slika

Sva ljepota življenja ogleda se u ljudima oko vas. Ako ne zadrhtite od sreće pri pomisli na vašeg partnera ne pristajte na njega! Mrzim parole, neko te negdje čeka. Ja ću da vam kažem da vas možda nigdje nikad niko ne sačeka. Jeste li na to spremni? Samo ako jeste, umrijećete a da ste predhodno živjeli. Ako možete da zamislite da ostatak života provedete srećno sami sa sobom ja vam od srca čestitam! Vi ste blagoslov ovom svijetu. U tom slučaju, možda, samo možda vas i čeka. Zavisi od toga imate li petlje da budete srećni! Rizikujte! Ne pristajte na svašta, niste sebe ubrali na grani.

Ljepota življenja je u stepenicama koje birate. Na svakom koraku. Birajte mir i razumijevanje. To je jedino stanje ljubavi. Ne dodjeljuje vam opština partnere nego ih sami birate. Imajte hrabrosti da tražite što zaslužujete. Ne pristajte na mlake njunjave ljude i na mlake kafe. Sem ako i sami niste takvi pa vam prija. 

U nekim paralelnim univerzumima, daleko od ovog mog po koži mi tumaraju nemiri. Nekad im se prepuštam, da mi sljušte prkose i da me potope dubinama. Do najmračnijih ponora straha stignem olako, opijem se vrištanjem nutrine. Često umirem da bih živjela.

Međutim zauvijek ću birati da živim u svom beskrajnom svijetu želja, ekstaze, skrivenih čežnji i rađanja sunca. Biram da se hranim ljepotom mojih netaknutih izvora čistoće, dječijim smijehom koji je usnuo u meni i iskrenom potrebom da volim ne želivši ništa drugo. Tamo gdje lako spavaju univerzum  i tamo se tražite. Bog vas je stvorio kao svoje savršeno remek djelo. Ne uništavajte mu ga. Ljepota življenja je u vama.

 Vaša Jovana

[email protected]

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari