Stanje uma…

Ne možeš se nikada zaista vratiti sebi, kad se jednom izgubiš. Uvijek ostaje jedan dio tebe koji fali.. kako neobično, kao ud koji su ti amputirali. nema ga, ali i dalje boli. Osjećaš i trnce na mjestu gdje je samo prazan prostor. Osjećaš i vrućinu i hladnoću i besmisao svih tih utisaka… a ne možeš ih odagnati. Postoji pakao. Nije s one strane vrata. Pakao je mjesto koje nosiš u sebi.

Sklopljenih očiju, stisnuta o hladan zid, s osjećajem kao da je zapravo nema, osluškivala je tišinu i glasno bubnjanje vlastitog srca. Činilo se kao da tisuće ruku udara u nekom divljačkom ritmu. Bojala se otvoriti oči. Jer kad bi samo malo podigla kapke ispred nje bi se stvorilo prostranstvo tisuća tjelesa, koja su gmizala jedno preko drugog, s grimasama i iskrivljenim licima… bilo je tu djevojaka koje su se pohotno nudile… muškaraca koji su općili čas s jednom, čas s drugom. Poneki prekriveni ranama i ogrebotinama… poneki teturajući i bazdeći po alkoholu. Izmućeni ali nisu prestajali, kao što se one nisu prestale nuditi. Bilo je tu onih koji su se stalno pokušavali sakriti i brojili,vječno nešto brojili. I onih koji su psovali i koji su dopuštali da ih drugi tuku ili bi uzimali duge bičeve i udarali sami sebe. Bilo je tu vriskova, grohotnog smijeha i neprekidnog plača.

I nestajali bi samo kad bi čvrsto stisnula oči i ponavljala si da to nije stvarno. “Pakao je mjesto koje nosiš u sebi.”

– “Što misliš sestrice, kako će izgledati tvoj pakao? Tvoj novi, vječni dom?”

devil-1427639_960_720

Šutjela je. Znala je da ovo nije mjesto i da se mora nekako izvući… sve je to stanje uma, samo stanje uma. Njena sestra je negdje unutar spodobe koja je muči na ovom mjestu i ona mora doprijeti do nje. Ta spoznaja bila je jača od svake agonije i svakog straha. Otvorila je oči. Prizor ispred nje se vratio. Ali odgurnula se od zida i hrabro zakoračila prema njima. Sve te uboge duše bacile su se prema njoj, a onda su jednostavno iščezle.

Odahnula je.

– “Mislila si da će biti tako lako? Samo se malo ohrabriš i kreneš? A ne, ne… ” – bijesno joj dovikne Tama a Evelin osjeti kako propada. Tlo pod njom stalo se urušavati. Pokušala se svojim moćima održati u zraku, ali nije mogla… njene moći ovdje kao da nisu postojale. Bila je samo… “Čovjek.” – njenu misao dovrši Tama stvorivši se ispred nje, u dugoj bijeloj haljini.

– “Istu takvu haljinu nosila je naša mama… znaš li to?

– “Znam.” – odgovori Evelin s nadom da joj sestra nije posve izgubljena.

–  “Uvijek bi ju nosila dok je čarala… mala pećina, svijetlo vatre, bijela haljina, koja predstavlja čistoću i njena knjiga. Ti znaš koja… ti ju posjeduješ. A ne pripada ti!!!” – vrisnu Tama i u trenu se lijepo lice mlade djevojke izobliči i pretvori nazad u ono čudovište, a Evelin shvati da i dalje tone i propada.

“To je sve samo u mojoj glavi… sve je to u mojoj glavi.” – pomisli i osjeti ponovno tlo pod nogama. Osjeti hladan zid iza svojih leđa. Tren zatim otvori oči i shvati da je pred njom isti onaj prizor napaćenih duša. I shvati da je zapela u limbu…

Kako pobjeći iz zatvora svog vlastitog uma? Kako pobjeći a ne izgubiti razum?

-“Spasit će te ta tvoja vječna ljubav… ta tvoja vjera da dobro uvijek pobjeđuje zlo… zar ne? Sekice…” – čulo se kao jeka likovanje tamničarke… dok je Evelin ponovno sklapala oči.. pitajući se koliko je dugo ovdje? Godinama? Stoljećima?

-“Zapravo tek jedan tren…” – začu glas djevojčice i prene se iz razmišljanja, našavši se na stolu, lancima vezana dok joj je u lice udarala jarka svjetlost.

“Koji je ovo vrag?” – vrisne i pogledom potraži glas djevojčice, pa je zamijeti na stolu u kutu.

“Ovo je tren kad će ti pokušati uzeti dušu…” – odgovori djevojčica i izdahne.

To be continued…

Marija Klasiček

marija.klasicek@amazonke.com

 

 

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete