Prvi grijeh…

Ne znam koliko je vremena prošlo, ali posve se jasno sjećam snova. Prvi put nisam sanjala Njega. U mom snu prelijevala se neka čudnovata boja, maslinasta i gusta. Koračala sam šumom i osluškivala zvukove noći. U daljini košute su se dale u bijesan trk, prestrašene i zbunjene. Srdašca su im kucala tako brzo, da im se ritam nije mogao pratiti. U jednom trenu preda mnom se stvorio Damian.

Ustuknula sam, želeći se dati u trk ali noge kao da su mi se odsjekle. Ni sekunda nije uspjela minuti a njegova je hladna ruka već odmicala kosu s mog vrata. Osjetila sam mu dah na svojoj koži koja se ježila. Način na koji me doticao bio je sablastan a nisam mu se mogla oduprijeti. Kao da me zaveo, tijelo mi se micalo skladno pod njegovim dodirima dok je nutrina željela vrištati. Tren zatim ležala sam na svom krevetu dok me netko strastveno ljubio. Otvorila sam oči i promotrila mladića s kojim sam vodila ljubav. Njegove intenzivno zelene oči bliještale su kroz mrak dok su nam se tijela ispreplitala u moru strasnih dodira. I nisam željela da stane, privijala sam ga uz sebe sve čvršće i osjećala kako vrijeme leti u toj igri.

Znala sam da je u tome sve pogrešno, da sam se privila uz nekog koga ni ne poznajem. Znala sam da to nije samo san, da se to zaista događa negdje van ovog vremena i prostora i da se bezuvjetno predajem nekome koga ne poznajem, nekome koga ne volim. Ali nisam se željela oduprijeti toj navali strasti koja me obuzela. U jednom trenu tijelo mi je preplovila eksplozija ugode. Drhtala sam u njegovim rukama dok su tanašne iskrice crvene svjetlosti izbijale iz mene i obavijale mrak oko nas.

Spustio je svoje usne na moj vrat i osjetila sam hladne očnjake kako prodiru kroz moju kožu. I nije me boljelo, činilo se kao da me zapravo ljubi, dok se igra naših tijela nastavlja.

Crvene iskrice osvjetljavale su ljepotu njegova božanskog tijela. Pomislila sam kako se zaljubljujem iznova u nekog stranca, ali bila sam svjesna da zapravo gubim razum.

Otvorila sam oči. Sunce je tuklo kroz prozorska stakla a mladić iz mog sna, mirno je spavao na jastuku kraj mene.

Tiho sam se izvukla iz postelje. Navukla ogrtač i sjela na pod s njegove strane kreveta. U tom trenu u sobu je uletjela Sofie i ostala stajati tako potpuno u šoku. U ruci je čvrsto stezala drveni kolac i spremala se pojuriti prema njemu.

„Ne!“ – usjekla sam joj tu misao duboko u um.

Pogledala me zgroženo i stala se derati: „Kako si mogla? Izdala si ga!! Opet si ga izdala i to s nekim koga ni ne poznaješ.“

„Smiri se, nije ono što misliš… to je Anthony…“ – prošaptala sam ni sama ne vjerujući u svoje riječi, ali bila sam sigurna.

Bio je mlađi, oči su mu bile zelene… bio je drugačiji, ali to je bio on.

Sofie se stropoštala na pod do mene a ja sam podigla kosu sa svog vrata. Ugledala je dvije sitne rupice i nježno ih dotaknula vršcima prstiju.

„Angie, što se to događa?“

„Ne znam S. Zaista ne znam….“ – progovorila sam tiho i promotrila ga kako mirno sniva. U grudima, srce mi je luđački tuklo i posegnula sam rukom prema njemu. Otvorio je snene oči i tiho prošaptao:

„Sretan ti rođendan ljubavi.“

Marija Klasiček

marija.klasicek@amazonke.com

Komentari

Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica APortala i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete