Otupila su mi sva čula. Ne osjećam ništa. U grudima svira tišina. Bezizražajno lice, bezosjećajno srce. Ne osjećam bol, ni sreću, ni tugu. Nemam želja, ni planova. Nemam strahova. Ne zanima me moj život, ni moja budućnost. Bavim se vašim životima. Gledam vas kako se mučite i patite i ne želim da vam priteknem u pomoć. Sažaljivo i suosjećajno gledam vašu nesreću a u stvari me ne pogađa. Šta ste mi to uradili?

Zar ste uzeli sve? Ništa nije ostalo u ovom mom tijelu. Ovo što vidite da hoda, radi i jede je samo oklop u kojem nema ništa. Kažem vam da nema ništa, zašto mi ne vjerujete? Praznina odjekuje i pravi takvu buku da mi zaglušuje uši i zatvara vidike. Ne čujem šta mi govorite. Vaše riječi ne dopiru do mene. Ne vidim naprijed. Praznina me zaslijepila. Ni ne želim da vidim.

Ne znam imam li više duše ili ste i nju uzeli? Dišem, valjda to znači da imam. Ali to nije ona duša koju sam prije imala. Ona je bila dobra, zato ste je i koristili i trošili. Ova je loša. Od ove ne možete ništa više uzeti. Pogledajte me. Sad sam samo Kiklop, jednooko čudovište koje se hrani ljudskim mesom. Dobro, tačno je da imam oba oka, ali ne vidim ni na jedno. Slijepa sam potpuno jer ne vidim dobrotu. Nemam osjećaj za nju. Ne vidim je u ljudima. Ne jedem ni ljudsko meso ali ću se nahraniti vašim bolom ako mi se približite.

Ostavite me na miru. Ne pričajte jer vaše riječi više ne dopiru do mene. I ne gledajte me kao čudovište. Ne čudite se mojoj hladnokrvnosti jer ste vi ovo napravili od mene. Vi ste me natjerali da budem bezosjećajna. Da, svi vi. Kada je umrla ljudskost u vama? Da li je ikad i postojala? Da li ste vi ikad imali osjećaj za drugog? Da li ste pomogli nekom ne tražeći vlastiti interes u toj pomoći? Zašto vi okrećete glavu na siromaštvo i bijedu. Zašto okrećete glavu od ucviljenog siročeta? Kada ste vi postali tako sebični? Kada ste vi postali čudovišta koja se hrane tugom i nesrećom onog drugog? Kada ste počeli gaziti tuđu dobrotu i zaboravljati dobro koje vam je učinjeno? Kada ste shvatili da nema potrebe da nekom nešto pomognete jer ni on vama nije ništa pomogao? Kada ste počeli druge gledati kroz njihove mane i naslađivati se njima? Kada ste shvatili da treba samo uzimati i ništa ne davati? Jeste li rođeni takvi ili vas je nešto ili neko učinio takvima?

girllJa nisam rođena takva. Nisam rođena kao čudovište. Vi ste me napravili čudovištem. Bila sam dobra. Bila sam čista. Imala sam dušu koja nije samo disala već je i boljela i osjećala i davala. Da, imala sam dušu koja je davala. Dušu koja je osjećala vašu bol i upijala je.

Zašto niste povjerovali u moju dobrotu? Zašto ste me smatrali budalom što vam vjerujem i što vam želim dobro, što činim sve da vam bude dobro? Zašto niste vjerovali da sam čista, neiskvarena? Da, bila sam čista, neiskvarena a vi ste mislili da sam luda. Da ne znam šta radim, da ne znam kakav je svijet. Nekad ste govorili da ne mogu tako, da je svijet zao i da će me progutati. Bili ste u pravu. Svijet je zao. Ljudi su zli i pokvareni. Ljudskost je već odavno mrtva i sahranjena. Ljudi su čudovišta slijepa na dobrotu.

I ja sam dio tog svijeta. I ja sam postala bezosjećajno čudovište. Ni ja više ne vidim dobrotu. Ne vjerujem u nju. Kada je osjetim u nekom lijepom gestu, u nekoj lijepoj riječi, trznem se, prepadnem se. Pitam se šta se krije iza toga? Šta se traži zauzvrat? Učinili ste me slijepom. Učinili ste me bezosjećajnom. Lošom. Uzeli ste mi sve. Istrošili dušu. Vjerovala sam vam, vi ste me izdali. Davala sam, vi ste htjeli još. Očekivala sam, vi ste me iznevjerili. Shvatila sam da dobar u svijetu zla ne može opstati. Više ne volim, ne dajem, ne osjećam. Postala sam kao vi. Postala sam, Kiklop, jednooko čudovište koje će se nahraniti vašim bolom ako mu dopustite. Otupila su mi sva čula. Ne osjećam vašu tugu ni bol. I ne čudite se tome. Vi ste me učinili takvom. Vi ste pobijedili. Ne tražite čovjeka u meni jer ste ga ubili.

Ilda Dedić

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari