Možete reći što god želite, ali nitko od nas niti želi niti zna živjeti bez ljubavi… ne samo one partnerske… bilo koje… roditeljske, bratske, prema djeci, prijateljima, ljubimcima, poslu… Ljubav nas pokreće. Neki ju nazivaju strašću, neki motivacijom, neki inspiracijom, ali to je u suštini jedan osjećaj – onaj koji nas čini lakima i moćnima. Zbog kojeg okrećemo brda i činimo nemoguće.

Ponekad se izgubimo, pa okrivimo ljubav za to. Ali ona je uvijek u nama, čak i kad padnemo na najniže grane. Ona nas vraća na staze s kojih smo zastranili.

Opjevana, ovjekovječena slikama, skulpturama, filmovima, a nikada definirana i objašnjena – najsnažnija i najmoćnija sila u prirodi – prožeta stvaranjem, iskrama, energijom… Ljubav. Ona koja oduzima dah. Ona koja briše nemoguće iz našeg rječnika, ona koja nas ostavlja skamenjene ili nas tjera na gibanje i kad mislimo da u nama nema ni atoma snage.

Ljubav majke koja vidi svoje dijete u nevolji… koja u djeliću sekunde trči poput maratonca i spašava svoje najdraže iz ralja vatre ili jurećeg automobila. Ljubav djeteta koje pruža zadnju kockicu čokolade umornom tati koji je kasno došao s posla. Ljubav žene koja suzama radosnicama kupa lice čovjeka za kojeg se pristala udati.

Kakva je to sila? Toliko jaka da nas promijeni, iz korijena, zbog drugog bića, pa nam ono postane važnije od naše dobrobiti. I sve naše želje padnu u drugi plan… nisu više ni toliko snažne ni toliko bitne. Važno je samo to lice… to ljubljeno lice… te oči… trepavice, male jamice u obrazima kada se nasmije. Te ruke i osmijeh. I trenuci posvećeni samo tom biću, za koje nam ništa nije teško. Ni ustati u cik zore, ni kasno leći. Ni pješačiti kilometrima po najvećoj mećavi… ni izjuriti iz stana u sred ljeta na plus 45 i otići po sladoled od vanilije… za to voljeno biće.

Ljubav…

A mislili ste da o njoj znate sve. Da ste je dešifrirali. Rastavili na proste faktore, otkrili sve tajne, sve čarolije koje ima, cijepili se protiv nje i stekli imunitet. A gle čuda opet vas je zeznula… opet vam je na put dovela nekoga za koga bi dali svoj život.

Neka vas je prevarila. Neka vam je dala razlog da dišete, jurite, borite se i ustrajete. Neka vas je istjerala iz kreveta i ispalila iz cipela. Neka vas je motivirala i pomalo prepala. Neka vam je život okrenula na glavačke… neka… utisnula vam je zrak u pluća i šapnula – živi… za nekoga… i osjeti radost postojanja.

Baš je prava frajerica, ta ljubav 😉

Marija Klasiček

[email protected]

 

 

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari