Ispričat ću ti priču o Saši i to će biti naša tajna. Znaš, ako me odaš netko će pomisliti da sam luda i izgubiti ću povjerenje i u tebe?

Jednom davno kad su još u modi bili Teletabisi, Vlakići Tomasi, Miky i Šiljo imala sam 5 godina i Sašu. Saša je moj frend, malo neobičan, ali poseban. Neobičan jer ga nitko osim mene nije vidio. Nije ga vidjela ni mama, ali mu je svejedno stavljala tanjur na stol kad bi bio baš gladan. Posudila bi mu i bratovu majicu kad bi nas dvoje plesali na kiši i stopili se. Pomislit češ da sam bila usamljeno dijete, no nisam. Imala sam ja i vidljivih frendova, no Saša je bio glavni. Nisam ga htjela upoznati s nikim osim mamom. Oni bi ga potjerali svojim dugim jezicima i Saša bi otišao zato sam šutjela i bila sretna, najsretnija kada je tu i priča mi o Parizu, Londonu, priča mi o svom prijatelju Petru koji ne želi odrasti i o tom koliko je Cola nezdrava (nekako sam to oduvijek ignorirala).

love-ghost

No jedan dan, Saša je otišao, mislim da je to bilo početkom prvog razreda kada sam imala toliko obaveza, a kasnije bi pričala sa mamom o školi. Bilo mi je žao što ga nema i koliko god da sam ga dozivala nije se vraćao. Nisam ni slutila koliko sam ga tek trebala, da mu pričam što se događa i plačem mu i smijem mu se. No Saše nigdje. Odlučila sam ga na kraju zaboraviti i otkriviti svoju bujnu maštu. Rijetko bi ga spominjala u nekoj priči i davala bi mu sposobnost vidljivosti svima. Godine su prolazile i sve više sam shvaćala da na ovom svijetu nema tog Saše i da nijedan dečko ne može biti odrasli Saša. Već sam sebe uvjerila kada se ponovno pojavio. Malo stariji, sa trodnevnom bradom i najslađim okicama svijeta. Ok, Saša nije Saša, drugčije se zove i puno je veći i malo manje maštovitiji. Na prvu uopće ne bi ni pomislili da je to Saša, mislim ne bi ni on. Samo je meni očito. Znaš što hoću reći, zar ne?

Uglavnom ovaj novi Saša, koji se malo drugčije zove, rekli smo, je najbolja osoba koja mi se dogodila zadnjih godina. On je uvijek tu za mene, sluša me, i trpi, i daje savjete, i vjeruje u mene, i ne govori da je Cola nezdrava (iako je i oboje to znamo) Rijetko i o njemu pričam i pišem jer i njega ljubomorno čuvam za sebe. Znaš kako kažu “što manje ljudi zna ,bolje za vas” ili tako nekako. Nije da se mi nikada ne posvađamo, jesmo često oko gluposti i pomirimo se za sat vremena. Moj Novi stari Saša ovaj put je zbilja vidljiv. No starom Saši ću uvijek biti zahvalna. Možda najzahvanija, jer me je već u ranoj dobi naučio slušati, dijeliti tajne, biti strpljiva i znati odslušati sugovirnika. Mnogi danas to ne znaju, mislim da je zbog toga što nisu našli pravoga Sašu. Želim im svima da pronađu.
PS. Novi Saša konačno nešto i tebi posvećujem. 💖

Josipa Milas

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari