Gadura…

Ako si netko kog trebam zaboravit,
neka to bude bolno i brzo.
Odreži me od sebe, k’o kad rušiš stablo
i spali korijenje,
da nikad više ne iznikne mladica
neka što bi ju zvali nadanje.

Ako si netko kog trebam zaboravit,
molim te spali se u mojim očima.
Postani ružan, da se ne mogu sjetiti
nijednog trena ljepote ni nježnosti.
I grubo hodaj, bez da me okrzne
išta osim boli u tom zvuku.

Ako si netko kog trebam zaboravit,
udari me hladnim jezikom,
svim pogrdnim mislima koje te more.
Reci da postoji od mene bolja
i da nećeš baš ništa pamtiti,
ništa od onog što smo bili nas dvoje.

Ako si netko kog trebam zaboravit,
idi već danas, ne čekaj prigodno vrijeme
i budi sretniji, bolji, daleko od mene.
I ne požali nikad što si odabrao tako
nitko rekao nije da biti će lako.
I da nećeš se kajati…

Ako si netko kog trebam zaboravit,
idi i napravi mjesta u meni,
za nove ljude, ljubavi i razočaranja.
Za sve što ne podsjeća na tebe.
I ako se slomim, zbog toga ne brini
gadura u meni, uvijek se pobrine za sebe.

Marija Klasiček

[email protected]

Komentari

Marija Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)

You May Also Like