Nije ti rekao ono što si željela čuti. Stojiš ispred njega u novoj haljini, a on kaže samo da je lijepa. Nije rekao da si najljepša i da te voli najviše na svijetu. Kako? Zašto? Ne znaš, ali ti je krivo. Nije da ti to nije rekao već bezbroj puta, ali eto baš sad kada ti je trebalo da čuješ te  riječi, on ih nije izgovorio. Nije ti pročitao misli. Ponovo ti nije pročitao misli. I poslije će se još pitati što si neraspoložena. Strašno.

Danima si pričala o nekim cipelama koje želiš i očekivala si da će se sam sjetiti, donijeti ih i iznenaditi te. A on ništa. Umjesto toga on ti kaže  da imaš već toliko pari cipela i da ti još jedne ne trebaju. Nije mu jasno po čemu su ove drugačije od onih drugim i trećih i svih koje samo zauzimaju prostor. Ne razumije ni to da bi ti odlično išle s onom smeđom torbom i da bi ih mogla kombinirati i s onom plavom haljinom. Ništa on ne razumije. Čak kaže da imaš takve. Molim lijepo?! One smeđe cipele na špic što si kupila prije dva mjeseca njemu su iste ove smeđe cipele na špic koje sad želiš. Pa stvarno! On ništa ne vidi. Ne vidi da ove imaju manji špic i drugačiju štiklu. I normalno da si ljuta i razočarana u njegov modni osjećaj i nerazumijevanje tvoje potrebe za novim cipelama.

 Eto baš sad kada si se osjećala loše, baš sad kada te uhvatio PMS, on je u poslu. A rekla si mu da nisi dobro, da si depresivna i nervozna. Tačno je i da si mu rekla  da želiš biti sama i da nemaš živaca ni za koga. I on te poslušao i  pustio te na miru. Nije te ponovo zvao i nije se pojavio s velikom čokoladom da te zagrli i da bude uz tebe. A ti si upravo to očekivala. Upravo to ti je trebalo. Opet ti nije pročitao misli već je slušao šta mu govoriš. Nije pratio da si promijenila ton kada si izgovarala „Želim biti sama“ da si ovo „sama“ malo razvukla, što je značilo da ti ustvari ne želiš biti sama već da želiš biti s njim. I sad si ljuta i povrijeđena. Šutjet ćeš ali ćeš mu pamtiti ovo sve do neke svađa kada ćeš onda sve to istresti pred njega pa neka se snalazi. Nisi mu rekla da te stvarno nervira njegova radna kolegica i da si ljubomorna na nju. On još uvijek ne zna da ste se zbog nje posvađali prošli put. Zasmetalo ti je to što joj se blago nasmiješio u prolazu dok ju je pozdravljao. Zar je baš morao da joj se nasmiješi? Nisi mu ništa rekla jer je ispod tvog nivoa da ljubomorišeš zbog tamo neke nebitne cure. Primijetio je da nešto nije u redu i pitao te šta ti je ali ti si uporno govorila da ti nije ništa. Kratko i jasno „ništa“ dok si u sebi gasila požar ljutnje i ljubomore i samo je  iskra bila potrebna  da sve plane, da eksplodiraš i napraviš svađu od koje ste se oboje oporavljali deset dana.

il

Ali zaboravljaš jednu stvar i ti i ja i sve mi. Zaboravljamo da su oni samo muškarci. Obična ljudska bića koja nisu vidovita i ne mogu dokučiti ženski mozak, misli i osjećanja. Ne vide stvari našim očima i ne misle onako kako mi mislimo. Trebale bi to shvatiti i ne očekivati od njih toliko. Jer realno očekujemo previše. Zar ne bi bilo bolje da umjesto što očekujemo da nam čitaju misli, same kažemo šta mislimo, želimo i trebamo. Ako ti je potrebno da čuješ da si mu najljepša, pitaj ga i reći će ti. Ako ti smeta neka cura u njegovoj blizini, kaži mu to i pričajte o tome. Ako želiš da je s tobom kada si depresivna i nervozna, kaži mu to. Ne govori  da ti je „ništa“, dok ti je sve, jer ne zna on i ne može znati. I kada se trudi da ti pročita misli, često pogriješi. Pa čemu onda? Nekad ne razumiješ ni samu sebe, a očekuješ i želiš da te on razumije. I čemu ta potreba za njegovim mišljenjem o tvom modnom ukusu? Pa njemu je u redu i da sve moguće boje stavi na sebe. Jedne cipele može nositi i na svadbu i na sahranu i kad krene na cugu s prijateljima. One su mu i za jesen i za zimu i za proljeće. A ti se onda čudiš što smatra da ti imaš previše pari cipela. Želiš još da ti ih on sam kupi. Ako želiš nove cipele, kupi ih si sama i pokaži ih prijateljicama, one će sigurno dijeliti tvoje oduševljenje. Ne očekuj od njega da razumije ono što ne može, i da ti čita misli jer često ne znaš ni sama šta misliš. Uostalom ne razumiješ ni ti zašto on bulji u televizor i gleda kako devedeset minuta hrpa zgodnih muškaraca trči za jednom loptom.  Posebno ne razumiješ zašto se on nervira oko toga. Ali njega uopće ne vrijeđa što ti to ne razumiješ. Ne nervira ga ni to što ti ne znaš koliko je tih zgodnih muškaraca na terenu. On samo traži da ga tad pustiš na miru. Pa pusti ga na miru.

Ilda Dedić

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari