Dobrodošlica…

Čini mi se kao da većina priču o sebi uvijek započinje s ja sam… od tud i tud… bavim se time i time. Ali to me nekako iskreno, podsjeća na fore iz osnovne škole. Moje ime znate, čime se bavim i to je poznato svakome tko se upoznao s ocem Googleom. Pisat ću o? Ne znam. Iskreno kako mogu reći o čemu ću pisati?

Tko zna gdje ću biti sutra, koga ću sresti, koga upoznati, kuda putovati… pa kako onda sad, u ovom trenutku mogu tvrditi da ću pisati nešto, o nekome? Hoću li pisati o sebi? Možda. Čim staviš slovo na papir daješ sebe, pa se to onda itekako podrazumijeva. O drugima? I to je moguće. Možda ostavim trač a možda zapažanje. Možda prepričam doživljaj, a možda se samo osvrnem na dane koji su minuli.

Što se događa jednoj tridesetogodišnjakinji? Svašta. I ništa. Moj život je apsolutno obično – neobičan, savršeno nesavršen i čarobno izazovan. Nije posložen kao vojnička postelja, niti uredan kap švicarski sat, ali je moj. S fantastičnim pričama iza mene, koje ću vam možda ispričati i s milijun dogodovština koje me čekaju.

Jer još sam dijete. A žena sam.

Sve znam a o ničemu još nemam pojma. Učim. Svakodnevno, a još uvijek se uhvatim kako mozgam ljutito ili zadivljeno, o stvarima koje sam odavno već trebala znati. Istražujem. Nisam pristala bili žena u kalupu. Imati „samo posao i samo obitelj i biti samo žena“. Ugurati se u ured i kuhinju i spavaću sobu i biti prosječna. Ne. Nikako.
Amazonka sam. Idem tamo gdje drugi ne žele. Radim stvari za koje mi uvijek kažu da su nemoguće. Pokrećem svijet i mijenjam ga jer odbijam živjeti po tuđim pravilima. Volim to. Volim svijet. Volim nametati svoja pravila i volim kršiti tuđa.

Fina sam i pristojna i jako lijepo odgojena, ali znam reći – Odi u p.m. jer van odgoja imam svoje margine i znam koristiti mozak. Mogu ti dati puno, al’ kad počneš plesati po ivici moje duše, desit će ti se da te fino otpravim. I ako ti se to desi, budi siguran da ćeš biti opjevan i oplakan. I da ću se ljutiti. Da ljutit ću se na tebe. A onda ću te pospremiti u ladicu. Nakon toga dugo ću se ljutiti na sebe jer sam si dozvolila da mi se dogodiš. A onda ću i to pospremiti.

Vidiš, svašta znam i ne znam sa svojih trideset.

welcome-to-our-home-1205888_960_720

I zato ti kažem dobar dan i dobro mi došao. Uđi, udobno se smjesti. Kavica? S mlijekom? Više šećera kažeš? Može… izvoli. Možda sok ili bučnica? Evo je, ravno iz pećnice. Ponudi se. I širom otvori oči. Čeka te pustolovina.
Ali pazi, ovo je moj dom. Moja kuća – moja pravila. Kavica dobrodošlice može biti i potjeruša. O tebi ovisi. Ili o meni? 😉

Ne mogu ti reći što te sve očekujem, jer ponavljam – ne znam. Mogu ti samo obećati da ti nikada neće biti dosadno. Zašto? Jer sve ovo iako si mi gost, ne radim zbog tebe, već zbog sebe. I nemoj da te to vrijeđa. Takva sam oduvijek. I zato ti je toliko lijepo, ovdje na mom portalu. Jer sam stvorivši virtualni svijet za sebe i tebi stvorila dom.

Molim te pazi… u ovoj kući je mnogo ljudi. Neki su gosti, baš poput tebe, a neki su dio moje duše i ovdje su odavno domaćini. Dok ulaziš obriši cipele. Ostavi predrasude iza vrata i molim te toplo se nasmiješi. Otvori i um i srce za nove stvari i nove ljude. Odbaci kalupe, barem tih nekoliko minuta dok si ovdje. Mnogo ćeš naučiti… svašta saznati. Otkrit ćeš nove dimenzije ljudske duše i tisuće lica koje ima srce.

Da! Sve to ovdje. Ovo je kuća kakvu nikada nisi susreo. A ja dovoljno mlada da te naivno ugostim i dovoljno zrela da te isprašim metlom.

Ponekad ćeš me naći našminkanu i sređenu, prpošnu i raspjevanu. Ponekad ću biti namrgođena, blijedog lica i s podočnjacima. Ponekad puna inspiracije, ponekad pomalo depresivna. Često ću biti zamišljena. I uvijek ću nešto pisati… ili tipkati. Naći ćeš me s olovkom u ruci i na pola ispijenom kavom. Vidjet ćeš moje mijene, raspoloženja, izraze lica i čitav opus moje duše. A opet nećeš upoznati ni djelić mene.

Ako prihvaćaš izazov, to je od tebe vrlo hrabro. Ako si me odlučio zaobići… ma i to je apsolutno u redu.
Priznajem. Sa ženom poput mene, zaista nije nimalo lako. Al’ u tome i jest čar, zar ne?

Marija Klasiček

marija.klasicek@amazonke.com


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape