Medicinska sestra iz Australije, koja je u palijativnoj skrbi radila mnogo godina, opisala je iskustvo svoga rada u knjizi “Pet stvari zbog kojih umirući najviše žale”… Bronnie Ware kaže kako je pacijentima za koje je brinula preostalo tri do 12 tjedana života: “To je vrijeme obilježeno brojnim nevjerojatnim trenucima. Suočeni s vlastitom smrću, ljudi odjednom shvate mnogo toga.”

Evo zbog čega se umirući najčešće kaju:

“Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti vjeran sebi, a ne prema očekivanjima drugih.”

Bronnie kaže da ljudi ovo najčešće navode kad shvate da je njihov život pri kraju i pogledaju unazad, shvate koliko je njihovih snova ostalo neostvareno: “Oni umiru sa spoznajom da su razlog tome njihove odluke – one koje su donijeli, i one koje su propustili donijeti.”

“Volio bih da sam manje radio.”

“Ovo je izjavio gotovo svaki muški pacijent. Propustili su odrastanje svoje djece i zajedničke trenutke sa suprugama. Žene su također navodile ovaj razlog…”

“Volio bih da sam imao hrabrosti izraziti svoje osjećaje.”

“Mnogi su zatomili svoje osjećaje kako bi bili u miru s bližnjima. Zbog toga su živjeli osrednjim životom i nikada nisu postali ono što su mogli. Mnogi su se razboljeli jer su bili ogorčeni i nesretni.”

“Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima.”

“Mnogi ne shvaćaju vrijednost svojih prijateljstava dok ne dođu do kraja života… Bili su previše zauzeti svojim životnim obvezama pa su prijatelje jednostavno zanemarili – nisu im poklanjali vrijeme i nisu se oko njih trudili. Zato mnogi duboko žale. Svima na kraju života nedostaju prijatelji.”

“Volio bih da sam si dopustio biti sretniji.”

“Mnogi do kraja života ne shvate da je sreća stvar izbora. Ostali su zarobljeni unutar starih odluka i navika. Držali su se poznatog; bojali su se promjene, i zato su se pred drugima i pred samima sobom pretvarali da su zadovoljni, dok su duboko u sebi žudjeli da se ponovno mogu nasmijati od srca i biti sretni.”

(prema tekstu objavljenom na blogu Bronnie Ware)

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari