Kad srce daje jaka žena…

Sve smo se, prije ili kasnije zaljubile, predale, dale srce nekome. I sve smo redom pogriješile. Naročito mi koje se baš ne predajemo i ne zaljubljujemo lako. Mi smo pogriješile najviše. Ma sve vi znate za onu priču o djevojci/ženi koja je distancirana, koja ima ono nešto divlje u sebi, pa je kao takva zanimljiva svima, no ipak tako nepristupačna i nedodirljiva. U isto vrijeme zavodi i zastrašuje, uopšte se ne trudeći da to napravi. Ona to radi onako prirodno, kao što diše ili zabacuje kosu dok hoda. Takve muškarce ne doživljavaju kao nadopunu, kao potrebu, one su same sebi dovoljne i tako koračaju kroz život. Imaju svoje ja, imaju svoj stav i svoje razmišljanje, jake su i tako uočljive. I sve to bude divno, dok im sudbina ne odluči malo pomrsiti konce i ne ubaciti im nekoga ko će im cijeli taj svijet preokrenuti naglavačke.

vvv

E sad, ono što je problem kod takvih žena je to, što one kada jednom zavole, one nemaju granicu. Baš kao i za sve ostalo što rade, i u ljubavi one su neuporedive sa ostalima. Kad te zavoli jedna takva žena, u životu dobiješ sve. I to odjednom. Toliko dugo bude hladna, distancirana, sama, da kada jednom zavoli, da maksimum. Pruži ti mnogo više nego što možeš i da prihvatiš, no ti muško kao muško sve halapljivo uzimaš, tražiš još i opet nisi zadovoljan. Kad te zavoli jedna takva žena, onda imaš sve. I naravno, uglavnom uprskaš.

Pošto ništa u  životu ne rade polovično, a u ljubavi se ne snalaze baš ponajbolje da bi znale žonglirati između srca i razuma, one griješe. Naučene na borbu, naučene na rizik i samostalnost gube se u tom novom okruženju. Ispočetka pažljivo tapkaju u mraku, ne daju povjerenje, a kamoli ljubav, i nesigurno pokušavaju shvatiti same sebe. Taj osjećaj koji im se javlja, je stran. One ne znaju kako da se nose sa ljubavlju. One nisu navikle da vole one nisu navikle da nekome pripadaju, da od nekoga zavise u bilo kom pogledu, i one se ne snalaze u takvoj situaciji. Jaka žena ne zna da iskoristi što može jer počinje da osjeća ono što nikada nije. Nije važno kad će je to uhvatiti, važno je da hoće. Nebitno, da li prije ili kasnije, sve i jednu to snađe. Lako je sa slabim ženama, one od početka konstantno traže nekoga da ih čuva, da ih štiti, da ih ima. One godinama nauče i naviknu na sve što treba, one znaju kako da se ponašaju, postave se tako da izgledaju nesposobne za toliko toga, da im je potreban konstantan čuvar nad glavom koji će za njih obavljati sve ono što one tako krhke ne mogu. No prava je istina da je to ženska manipulacija, i da takva žena savršeno dobro zna šta radi. A jaka žena će sve što može a i ne može da odradi ili bar da pokuša sama. I tako će svog voljenog da nauči na to da on ne mora ništa, da će ona sve. Ona će da misli, ona će da planira, ona će da uradi, on samo treba da postoji, i eto eventualno kad mu nešto zatreba od nje da traži. Ona to neće shvatati, ona će se truditi da mu bude što bolja, jer misli da tako doprinosi njihovoj ljubavi i njihovom odnosu, a ne zna da ga uništava. Nikada muškarcu nije smjela dozvoliti da on zna da je ona za sve sama sposobna,  nikada mu ne smije pokazati kako joj je on najbitniji i kako bi za njega uradila sve. To se tako obije o glavu, tako povrijedi i sruši na zemlju, naravno sravneći i nju samu sa tom zemljom.

Muškarac nikada ne smije znati koliko je važan i koliko je voljen. Nikada mu se ne smije ostaviti srce na otvorenom dlanu, i nikada mu se ne smije u potpunosti vjerovati. Možda ne namjerno, no desiće se to da će on da postane trut koji samo traži a ništa ne daje zauzvrat. Ljubav najmanje. A ona će da bude ta koja je dala sve, koja je uradila sve, i koja je na kraju toga svega ostala bez ičega i gladna ljubavi, koja je ostala umorna i pregažena. I tu će da bude kraj. Previše je ona kao ona jakog karaktera, previše ponosna i samostalna da bi dozvolila da to tako opstane. Ona će svoje polomljeno srce da sakupi, da ga odnese i sakrije tamo gdje ga nikada više niko neće naći, u neku tamnu i ledenu komoru, daleko od svih i svakoga. I nikada više neće da zavoli. Postaće još hladnija, još distanciranija, još gora nego što je ikada bila. I biće dovoljna sama sebi. Emocije će da idu na off, i gaziće sve pred sobom. I to sve samo zato što je jednom previše jako voljela, i vjerovala. I zbog toga bila uništena.

zena

Zato, drage moje jake žene, prije nego dopustite sebi taj rizik da tako jako zavolite, dobro ohladite srce. Vjerujte kao i do sada svom razumu, vjerujte i srcu, no ne tako da zaboravite da razum postoji. I slobodno se pretvarajte kako ne možete odvrnuti teglu i kako i vama ponekad treba neko da vas čuva. Vi ćete same znati da ne treba, no tako ćete svom muškarcu staviti do znanja da on nije samo tu kao ukras već da ima neku svoju funkciju i ulogu u vašem odnosu.

Sve što radite, dijelite na pola. Ljubavi dajte samo onoliko koliko je i same uzimate i ni kapi preko, i to zato što svaka kap koja bude preko toga dobrano će vam se obiti o glavu i uništiti dio vas. Dobro upamtite da ljubav, ona zna da digne u visine, ali još bolje zna da pokopa u zemlju. Sve je do toga koliko ćete joj dozvoliti da upravlja vama.

Zato, drage moje, nikada ne dozvolite sebi da zavolite do kraja, uvijek tražite balans, i uvijek stavljajte sebe ispred svega. Radite samo ono što želite, nikako ne pravite ustupke i ne pomičite svoje granice zarad nekoga drugog. To radite samo radi sebe same, ako to stvarno vi želite. Čuvajte srce, i čuvajte sebe, jer na kraju krajeva to je jedino što ćete uvijek imati…

Aleksandra 

aleksandra.dukic@amazonke.com

 


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape