Danas, priču o ljepoti življenja neću ispričati ja. Ispričat će vam je jedna vanvremenska žena. Žena koja živi magiju. Ona je majka, supruga, autorka dva bestselera, suosnivačica Bigu akademije, motivacijski govornik i autorka Safari duha kanala. Razgovarajući s njom, spoznala sam da je tajna velikih ljudi u njihovoj jednostavnosti i živosti. S neizmjernom zahvalnošću što je izdvojila vrijeme za ovaj razgovor i neopisivim utiscima, predstavljam Vam Anu Bučević.

Jovana: Možeš li mi reći kako je izgledalo djetinjstvo Ane Bučević? O čemu si maštala kao djevojčica, I koliko si danas ono o čemu si sanjala?

Ana: Imala sam prekrasno djetinjstvo, predivnu obitelj. Samim tim što sam imala sestru blizanku, na samom početku bila sam blagoslovljena. Maštala sam kao i svako dijete da ću biti glumica ili pjevačica, međutim oduvijek sam znala u dubini sebe da možemo sve što hoćemo. Da smo stvoreni za velike stvari i da možemo ostvariti sve svoje snove. Od malih nogu, sam i drugima govorila da mogu i bila borac za ljudska prava. Bila sam obično dijete s neobičnim pitanjima. Apsolutno sam ostvarila sve o čemu sam maštala, jer sam kao dijete znala da zaslužujemo sretan život. Tako sam danas sam svoj gazda, sama odlučujem o svom danu o tome što želim a što ne raditi.

Jovana: Čini se, da si oduvijek znala da želiš služiti drugima. Kako se razvija kreativnost, odnosno kako najlakše možemo prepoznati vlastiti životni poziv?

Ana: Pa nisam oduvijek znala da želim služiti drugima ali sam znala da želim biti sretna. Kada sam ostvarila vlastitu sreću tada sam spoznala da je želim dijeliti s drugima. Ljudi kada se ostvare, imaju potrebu s drugima podijeliti ono, kako su to ostvarili i što više radite na sebi shvaćate da smo svi jedno, da smo povezani da vaša djeca ostaju ovom svijetu i želite taj svijet učiniti ljepšim mjestom za život. Svoj puni potencijal možemo ostvariti isključivo i jedino radom na sebi. Ne možete ostvariti puni potencijal ako ne znate koliki je. Da bi znali koliki je vaš puni potencijal morate zagrebati duboko u sebe. Mislim da jedino educirana osoba (osoba koja se educira o radu na sebi, o uspjehu, o zdravlju itd.) može ostvariti svoj puni potencijal.

Jovana: O tvom uspjehu i talentu zaista je suvišno govoriti. Ono što mene zanima je, što se dešava iza kulisa, u magičnom svijetu Ane Bučević dok stvara? Možeš li mi opisati emociju dok si pisala knjige koje su danas bestseleri?

anaAna: Magični svijet Ane Bučević iza kulisa je mnogo ljepši od onoga što vi vidite. Ja jako njegujem svoju privatnost i dajem ljudima vanka ono što ja želim dati. Svjesna sam da kad jednom odlučiš dijeliti svoju privatnost s drugima da je to bio tvoj izbor pa se nemaš pravo buniti kada neko zadire u tvoju privatnost. Tako da je moj svijet još emotivniji i još ljepši. Trenutke koje dijelim sa svojom obitelji su meni smisao života. Emocije koje osjećam su po meni ono kako je život zamišljen. Taj trenutak, ta svjesnost sadašnjeg trenutka, da si ono tko zaista jesi i da radiš ono što želiš i da živiš život vrijedan življenja. Ja kada stvaram, ja sam zaista ono tko jesam. Ljudi me često pitaju kako sve stignem, a ja se pitam o čemu vi ljudi pričate? Meni je pisanje knjige ono tko ja jesam, pravljenje inspiracijskih kartica, snimanja videa to je ono što ja jesam. Život je tako zamišljen da ste iz trenutka u trenutak ono što zaista jeste. Neko je lagao ljude da moraju ići na posao koji ne vole, da moraju biti s onim koga ne vole da trebaju nešto trpjeti u životu. Moj život je istinski vrijedan življenja.

Jovana: Što je najvažnija stvar na svijetu? Kad bi svoju djecu trebala naučiti samo jednu životnu lekciju, koja bi to lekcija bila?

Ana: Da su ljubav! Da su stvoreni točno onakvi kakvi jesu i da su voljeni od Boga. Učim ih ljubavlju i empatiji. Ljudi treba da shvate da ljubav transformira. Transformira ratove, terorizam “zle ljude” sve. Ljubav čini čuda, učim ih da budu ljubav.

Jovana: Ono čime se većina ljudi pravda jer ne živi svoje snove, je strah od neuspjeha. Da li je strah precijenjen? Plašiš li se ti nečega?

Ana: Ne mislim uopće da je strah precijenjen. Mislim da je strah najveći uzrok neuspjeha kod ljudi. Ljudi ne znaju što je strah. Kada shvatite da je strah izmišljotina uma, program i uvjerenje koje vam je neko usadio tada ga prestajete osjećati. Ja ljude vraćam izvoru. Kažem im, sad ste to naučili i sad sve to morate zaboraviti da bi naučili nešto novo. Ja se ne plašim ničega jer sam svjesna što je strah. Znam da mi se strah javlja kada izmišljam scenarija koja ne postoje. Ako mi se u trenutku i događa nešto što ne želim svjesna sam da je strah moja projekcija, zašto se nešto događa. Svaki izlazak iz sadašnjeg trenutka je strah. Uvijek govorim ljudima kada spoznate što je strah, onda će strah nestati. Ljudi se ne boje neuspjeha ljudi se plaše nepoznatog. Plaše se izaći iz zone komfora. Što je neuspjeh? Kada krenete nešto napraviti i ne uspije što je najgore što joj se može dogoditi? Da se vrati odakle je krenula? Eh te tragedije, vratit ćete se odakle ste krenuli. Dakle neuspjeh je izmišljotina, to ne postoji kao što ne postoje ni pogreške.

Jovana: Tijekom tvog nevjerojatnog životnog puta, pored sjajnih prolazila si i kroz veoma teške periode. Koje životno iskustvo smatraš dragocjenim?

Ana: Sva životna iskustva. Svako me naučilo, pa i ono kad plaću nisam dobila, kad sam bila samohrana majka, kad su isključili struju, kad je Saša dobio karcinom. Iz svih iskustava rastemo i ona nas uče. Zbog svojih iskustava sam danas ono što jesam. Uvijek kažem ljudima, vaša najteža životna iskustva mogu postati vaša priča o uspjehu. Ništa u životu ne bih mijenjala jer se ništa nije događalo slučajno.

ana4

Jovana: Što znači biti usklađen sam sa sobom? Možemo li biti tužni, ogorčeni a u isto vrijeme biti u skladu sa sobom?

Ana: Biti u skladu sa sobom znači da su vam misli, riječi i djela u skladu. Ljudi često jedno misle, drugo govore, treće rade i zato se javljaju bolesti i frustracije. Kada istinski uskladite riječi misli i djela tada ste ono tko zaista jeste. Ovo bi htjela malo pojasniti: Kada osvijestite što je misao, a misao i strah su usko povezani, trebate znati da vi niste vaša misao. Osvijestiti da vi izazivate misao koja izaziva emociju. Niko vam ništa ne radi jer ste vi uzrok i posljedica. Biti u skladu sa sobom znači biti autentičan, živjeti ono tko zaista jesi, biti s onim koga zaista voliš. Biti najbolja verzija sebe u svakom trenutku, jer smo kao najbolja verzija stvoreni.

Jovana: Vjeruješ li da se svi rađamo sa životnom misijom ili je sami biramo izborima i odlukama?

Ana: Mislim da se rađamo sa svrhom. Mislim da biramo doći na ovaj svijet da nismo točno odredili cijeli put ali smo odredili početak i kraj. Dolazimo sa svrhom određenih iskustava. Imamo misiju imamo razlog zašto smo došli, ali vjerujem da smo toliko voljeni da imamo mogućnost izbora da mijenjamo odluke s kojima smo došli.

Jovana: Ja se jako dobro sjećam tvog videa o tome kako si upoznala Sašu. Danas kad živiš istinsku ljubav, kad bi zagrlila osobu za koju znaš da živi u lošoj vezi bez ljubavi, što bi joj šapnula?

ana3Ana: Ja grlim puno takvih ljudi na seminaru, grlim ih dušom, i tako im dajem do znanja kako ljubav treba izgledati. Ne bih joj šapnula ništa. Osoba koja nije spremna čuti ne bi me čula ni da joj šapnem riječ koja bi joj promijenila kompletan život. Ja ne govorim ljudima ono što žele čuti, govorim im ono što trebaju čuti, međutim ljudi nekad nisu spremni. Morate znati kad je osoba na drugačijoj vibraciji od vaše, da ono što bih joj šapnula bi moglo prouzrokovati kontra efekt. Ima jedna predivna priča, o tome kako su ljudi pošli najvećem mudracu, i upitali ga da im otkrije tajnu života, a on im je odgovorio: “Idite i budite sretni.” Skoro ga nitko nije razumio i nitko mu nije povjerovao rekao je najveću istinu od svih. Kao što će i ovaj intervju pročitati tisuće ljudi, a opet je neće svi razumjeti i neće je živjeti. Nema instant rješenja, osoba treba raditi na sebi.

Jovana: Kad bi ovog trenutka saznala da sutra odlaziš s ovog svijeta, koja bi bila tvoja posljednja poruka čovječanstvu?

Ana: Ja se ne bih obratila čovječanstvu, jer sam se čovječanstvu obraćala pola svog života. Obratila bih se svojoj obitelji i Bogu. Počet ću plakat, sad si me zatekla. Obitelji bih rekla: “Hvala vam, što ste bili dio mog života i uljepšali ga, ja sam uvijek tu vjerujte u sebe”. Koliko god se dajem ljudima, u mom posljednjem trenutku svi bi postali nebitni sem moje obitelji. To ti je taj balans, ja znam koliko se dajem, i koliko se trebam dati, ali znam trenutak kad svi postaju nebitni. Također bih se zahvalila i Bogu a sebi bih rekla:”Ana živjela si život vrijedan življenja”!

Vaša J.

Jovana Sekularac

[email protected]

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari